Blagoslov trikraljske vode podsjeća vjernike na njihovo krštenje i preporod iz vode i Duha Svetoga.

Na smisao i značenje blagoslova vode podsjetio je i biskup Mrzljak u propovijedi istaknuvši kako se blagoslovljena voda ponajprije odnosi na čovjeka i njegovo krštenje. Protumačio je da krštenje nije tek događaj iz prošlosti, nego „trajni proces u našem životu“, jer po krštenju vjernici ulaze u život vjere i postaju kršćani.

Govoreći o obnovi krsne svijesti, biskup je upozorio da krštenje ne smije ostati samo uspomena iz djetinjstva, nego mora oblikovati svakodnevni život vjernika: „Naše krštenje mora biti nešto životvorno u nama danas.“ U tom je kontekstu istaknuo i značenje Božje riječi, pojasnivši da ona nije tek tekst ili povijesni zapis, nego riječ koja je upućena čovjeku danas. „Pitanje je kako ta Božja riječ u meni djeluje, kako ona živi u našoj zajednici“, rekao je biskup Mrzljak, dodavši da za kršćane Sveto pismo nije samo vrijedno književno djelo, nego „nešto iz čega se živi“. Upravo zato, naveo je, škropljenje blagoslovljenom vodom treba biti poticaj da vjernici postanu „živa zajednica Božjega naroda“ u kojoj Božja riječ stvarno živi.

Osvrćući se na božićno otajstvo i pripravu za to otajstvo kroz vrijeme adventa, mons. Mrzljak je upozorio na opasnost površnog slavljenja bez prepoznavanja Krista: „Možemo vršiti običaje i veseliti se, a da zapravo ne znamo zbog čega.“

Zaključio je kako blagoslov vode i obnova krsnih obećanja pozivaju vjernike da poput pastira i kraljeva prepoznaju Krista koji „ne dolazi samo u povijesti, nego dolazi i danas“, te da u svakodnevnom životu žive kao djeca Božja. Istaknuo je kako krštenje znači uronjenost u novi život, oslobođenje od istočnoga grijeha i ulazak u odnos djeteta s Bogom. „To znači biti kršten, postati na poseban način Božje dijete“, istaknuo je biskup Mrzljak, potaknuvši na kraju propovijedi vjernike da u molitvi Očenaša svjesno prepoznaju Boga kao Oca koji ljubi čovjeka, koji se utjelovio i koji želi trajno biti prisutan u ljudskom životu.