Koncelebrirali su generalni vikar Gospićko-senjske biskupije Marinko Miličević, dekanom Otočkog dekanata mons. mr. Tomislav Šporčić i 15 svećenika, a na posebnom mjestu u  prezbiteriju sjedio je i riječki nadbiskup Ivan Devčić.

U ulaznoj procesiji kip Majke Božje Krasnarske nosile su dvije djevojke i dva mladića iz Krasna.

„Svatko od nas večeras došao je sa svojim razlogom, neki su došli jer tako čine svake godine, jer to je običaj, tako su činili naši stari pa tako činimo i mi, drugi su došli jer žele Bogu za nešto zahvaliti, treći su oni koji se baš sada nalaze u životnoj muci pa im je potrebna snaga vjere, Božja blizina i blagoslov te zagovor BDM. Zato nam večeras Riječ Božja nudi veliku utjehu i primjer kako možemo zadobiti Božji blagoslov, što nam je činiti“, rekao je dr. Pavlić.

Govoreći o tome kako su Židovi poštivali Kovčeg Saveza, dr. Pavlić istaknuo je da su Židovi sigurnost i zaštitu nalazili u Božjoj blizini, a tu Božju blizinu je simbolizirao Kovčeg Saveza. Kad je on bio u blizini oni su osjećali Božju blizinu, osjećali su veliku sigurnost i zaštitu koju su dobivali. „Mi večeras nemamo ovdje Kovčeg Saveza, nemamo onaj židovski Kovčeg Saveza, ali imamo nešto puno više a to je Isusova i Marijina prisutnost. Isusova prisutnost je u ovome ovdje što se sada događa za koji trenutak na oltaru. Isus je rekao gdje budu dvojica ili trojica sabrana u moje ime i ja ću biti s vama, nas je ovdje mnogo više, a sabrani smo u Isusovo ime. Drugo što imamo je Marijina blizina, pogotovo na ovome svetome mjestu. Mi vjerujemo da je Marija ovdje posebno prisutna, za nas kršćane i katolike Marija je Kovčeg Saveza. Zašto? Jer ona je u svojoj utrobi nosila ono što je mnogo vrjednije od one tri stvari koje su se nalazile u židovskom Kovčegu Saveza. Marija je Kovčeg Saveza, ona je znak Božje blizine, ona nam daje sigurnost da je Bog s nama. Iako vjerujemo u Božju blizinu nama se može dogoditi veliko prokletstvo koje vidimo u židovskom narodu, a to je prokletstvo zaborava. Židovi su pomalo postali indiferentni na Božju prisutnost, možemo se pitati može li se to nama dogoditi, nama kršćanima? Može, i na žalost to nam se i događa. Svjedok tome su prazne i poluprazne crkve na nedjeljnim misama po našim župama, možemo se s pravom večeras ovdje pitati jesmo li i mi malo postali indiferentni na Božju prisutnost, prati li i nas ono prokletstvo zaborava. Domovinski rat nije bio tako davno. Dogodilo se čudo gotovo ravno izlasku iz Egipta, koliko smo tada bili Bogu zahvalni, a koliko to pomalo sve skupa zaboravljamo. Kad bismo bili svjesni što se događa na svakoj misi ne bismo smjeli propustili ni jednu misu pogotovo, ne onu nedjeljnu“, rekao je preč. Pavlić.

„Ljudi su kao novčići, počinjemo ih cijeniti tek kada ih izgubimo, a tako je i s Bogom. Boga počinjemo više cijeniti tek kada ga izgubimo, kada osjetimo da nam vjera oslabi, kada se udaljimo od Boga, kada nam dođu životne poteškoće onda se pomalo vraćamo Bogu, onda shvaćamo u kakvom smo lošem stanju. Trebamo li čekati da nam se to dogodi? Ne trebamo čekati. Ako želimo živjeti u Božjoj blizini, ako želimo zadobiti Božji blagoslov, ono zašto smo večeras ovdje došli, onda moramo biti spremni na promjenu. Nešto moramo promijeniti. A što trebamo promijeniti? ne trebamo mijenjati životne okolnosti, ne trebamo mijenjati druge ljude, trebamo promijeniti svoje srce. Po bibliji je srce središte ljudskog bića, naših osjećaja. Treba nam promjena da nam se srce omekša, da bude osjetljivo na Božje zapovjedi. Kako će se ta promjena dogoditi? Najbolji način kako se mijenja naše srce je slušanje Riječi Božje, i život po Božjim zapovijedima. Najbolji primjer slušatelja Riječi Božje je Marija. Ako želimo da nam Bog bude milostiv, da nam bude blizu, ako želimo utjehu vjere moramo se pobrinuti za svoje srce, duhovno srce. Kako ćemo to učiniti – slušanjem Riječi Božje. Jednom dobrom, temeljitom, čestitom ispovjedi i jednom ozbiljnom odlukom da ćemo živjeti po Božjim zapovijedima. Ako to večeras ovdje učinimo Bog će sigurno biti s nama“, zaključio je dr. Pavlić.

Pjevali su članovi združenog zbor biskupije pod vodstvom Ivana Prpića – Špike za orguljama.

Prije mise križni put predvodio je vlč. Ivica Miškulin, župnik iz Lešća i Prozora, a čitali su vjernici iz Otočkog dekanata. Nakon mise pristupilo se euharistijskom klanjanju. Presveto tijelo bilo je izloženo na oltaru crkve BDM, a klanjanje je predvodio mons. mr. Marinko Miličević.

Na bdjenju se okupilo više stotina vjernika koji su došli iz Otočkog, Senjskog i Gospićkog dekanata. Bilo je puno skupina koje su hodočastile pješice i po nekoliko stotina kilometara, primjerice vjernici iz Plaškog, SJP Ajkule iz Rijeke i mnogi drugi.