Misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, sudjelovalo je 50 katekumena, a biskupu ih je predstavio voditelj katekumenata prof. dr. Zvonko Pažin.

Homiliju je biskup Ćurić započeo uvođenjem u korizmeno raspoloženje s pozivom na obraćenje. „U korizmu smo – možemo reći – pozvani ući s punim, cjelovitim životnim realizmom. Pozorni najprije na ono što nosimo i proživljavamo u dubini srca, u vlastitoj nutrini, u kojoj se, zapravo, susrećemo sa sobom, prebirući po onom što nam ispunjava srce, što na stotine načina ‘izranja’ iz te dubine pa se pretače u naša iskustva, misli i osjećaje te se očituje riječima, stavovima i djelima“, protumačio je.

Središnji dio posvetio je tumačenju liturgijskih čitanja, počevši od izvještaja o prvom grijehu, koji „razlaže istinu naše ljudske ranjenosti grijehom“. „Ono što nazivamo ‘istočnim’ ili ‘iskonskim’ grijehom na svoj nas način upućuje na ‘jedinstvo ljudskoga roda, u kojem otkrivamo da smo grijehom svi zahvaćeni. Ali ta ‘tamna’ boja nikako nije jedina, jer smo istodobno ‘zahvaćeni ‘ Kristovom pravednošću’. U njemu, ‘novom Adamu’, Bog nam je daruje spasenje i pokazao nam put“, pojasnio je mons. Ćurić.

Obraćajući se katekumenima i pripravnicima za sakramente inicijacije biskup je rekao: „Korizmeni hod Crkve svake godine želi obnoviti našu slobodnu odluku pristajanja i nasljedovanja Krista. Tako nam se velikim čini događaj krštenja, kad uronimo u duboku istinu tog otajstva u kojem se tijesno povezujemo s Kristom, kad sve dimenzije svoga života otkrivamo i proživljavamo u zajedništvu s njim. Ne izgubljeni u nedostižnosti Isusova primjera i života, već prožeti svjetlom njegova Evanđelja, Radosne vijesti. Različite su vas životne okolnosti dovele da sada, u odrasloj dobi izreknete svoj ‘Da’ Kristu. S vama i mi uviđamo potrebu učvršćivati i obnavljati ono što je u nama još u djetinjoj dobi započelo krštenjem. Kakva pukotina i rana ostaje na našem krštenju, kad ga shvatimo tek kao neki formalni čin ‘učlanjenja’ u zajednicu Crkve, a po strani ostavimo istinu da je riječ o pravom savezu, tj. o krsnom savezu, koji uvijek iznova, i to svakoga dana, u središte stavlja pitanje ljubavi i vjernosti.“

U završnici homilije je potaknuo: „Učinite svoj korak prema krsnom savezu i milosnoj snazi sakramenata iskreno i vjerodostojno. Razmatrajte Krista, snagu i životnost onoga što nam on donosi i na što nas poziva! S Kristom ništa od onoga što je istinski vrijedno i dragocjeno u čovjekovu životu neće biti zamagljeno, štoviše zajedništvo s njim u svemu će nam davati snagu. Kad naše snage posustaju, kad prepoznamo da životne prilike oko nas ne vode dobru, da raste nepovjerenje i povećavaju se neprijateljstva, izbijaju sukobi i ratovi; kad se zbog slabosti i sami približimo zaboravu zajedništva s Kristom, kad oslabi naše svjedočanstvo ili nas zahvati malodušnost, ‘u njega gledajte i razveselite se da se ne postide lica vaša’ (usp. Ps 34,6). Sjetimo se: Isusov je put ‘najizvrsniji’, veli nam apostol Pavao i njegova nada ‘ne razočarava’, ni sada u zemaljskom hodu, ni onda kad budemo prispjeli vječnom životu po njegovu uskrsnuću.“

Na temelju svjedočanstva kumova i katehista te nakon izricanja osobne želje, biskup Ćurić pripustio je katekumene bližoj pripravi za sakramente koje će primiti u noći Vazmenog bdjenja. Na misnom slavlju bila je i vjeroučiteljica Elvira Vrljić, koja pomaže pri radu s katekumenima, liturgijsko pjevanje animirao je Zbor mladih konkatedralne župe, a pri oltaru je posluživao đakon Hermann Zinsou Kodjo.