Uvodeći u slavlje, biskup je kazao da Isus u evanđelju poziva na obraćenje, naglasivši da je to radostan poziv, zbog toga što podsjeća na važnu činjenicu da mi možemo biti drukčiji. Potaknuo je sudionike mise neka odluče da će ove korizme učiniti sve što je moguće u nastojanju da budu drugačiji, više Božji. Izražavajući radost što tim slavljem može s krizmanicima započeti njihovu neposrednu pripravu za primanje svete potvrde na svetkovinu Duhova, podsjetio ih je da je korizma od davnine bila vrijeme priprave za svete sakramente. Poručio im je da će se u ovom slavlju činom odreknuća od Zloga i savezništva s njime sjediniti s Isusom Kristom koji je u pročitanom evanđelju odbio njegove ponude, i mladenački se opredijeliti za savezništvo s Bogom, izvorom svakog dobra. Pozdravio je njihove roditelje i sve one koji ih prate na njihovu životnom putu.

U homiliji biskup je spomenuo krizmanicima kako ih zbog pandemije duže vremena nije vidio, pa ni one koji pohađaju katoličku školu u Požegi te da primjećuje kako su u međuvremenu narasli. Izrazio je radost zbog njihova tjelesnog rasta, naglasivši da je od toga mnogo važniji njihov nutarnji, duhovni rast. Naime, tjelesni rast prestaje starenjem i u konačnici smrću, dok nutarnji rast na razini osobnosti i duha ima značenje za vječnost, ustvrdio je biskup. Pozvao ih je da se ne zanemare u svojim srcima, spomenuvši im da duhovnom rastu njihove osobnosti služi i sakrament potvrde. Podsjetio ih na činjenicu kako su nam u nastojanju da ostvarimo nešto uspješno potrebni dobri suradnici, „kompanjoni“, „frendovi“, jer sami ne možemo postići ništa ozbiljnije. Ustvrdio je da je upravo zbog toga potrebno ići u školu, jer uz pomoć učitelja, odgojitelja i prijatelja rastemo na razini znanja. Istaknuo je kako se u ovo vrijeme pandemije na temelju izvođenja online nastave mogao steći pogrešni dojam da škola kakvu smo da sada poznavali više i nije potrebna, jer se znanja mogu usvojiti uz pomoć računala i drugih suvremenih digitalnih pomagala. Međutim, uz sve prednosti koje pruža online nastava, njezin problem je nedostatak susreta s učiteljima i školskim prijateljima koji nam je veoma važan, jer u savezništvu s drugima na razini svoje neponovljive osobe postižemo više od usvajanja znanja, naglasio je biskup. Podsjetio je kako se na svjetskoj razini sklapaju savezi radi postignuća određenih ciljeva, među kojima je NATO savez na vojnoj razini, ili Europska unija, savez prvenstveno na gospodarskoj razini. Napomenuo je kako pripadnost tim savezima pruža državama članicama određenu sigurnost i prednost na spomenutim razinama, koju inače ne bi imale, kad bi u svom djelovanju ostale same.

Povezujući to s naviještenom Božjom riječju, biskup je ustvrdio da je za čovjeka najvažnije savezništvo s Bogom. Kazao je da je opći potop, koji pamte sve religije i kojim je Bog očistio grešno čovječanstvo, ostavivši na životu samo pravednoga Nou i članove njegove obitelji, o čemu pripovijeda pisac Knjige postanka u ulomku prvog čitanja, bio uistinu težak događaj. Ustvrdio je kako je od tog potopa, koji je ljude izvana preplavio vodom, daleko tragičniji onaj koji ih je iznutra preplavio zlom i pokvarenošću, uzrokujući njihovo potonuće na najdubljoj razini postojanja. Međutim, naviještena Božja riječ svjedoči, da Bog nije ljude napustio u tom stanju, nego je svojom inicijativom sklopio savez s pravednim Noom, predznak novog čovjeka, ostvarena u novom i vječnom savezu, sklopljenom u krvi Sina njegova Isusa Krista, naglasio je biskup. Potom je pripravnicima za sakrament potvrde rekao kako ga oduševljava Bog koji nije ostao ravnodušan pred čovjekovom ugroženošću zlom, nego mu je pritekao u pomoć, naglasivši da nam je potreban upravo takav suosjećajni i dobrostivi Bog, koji se u muci, smrti i uskrsnuću svoga Sina Isusa Krista objavio kao moćni saveznik u našoj borbi protiv zla, i kao slavni pobjednik nad našom smrću, kako nam svjedoči apostol Petar u ulomku drugog čitanja. Bog nam je u Isusu Kristu omogućio da uđemo u puno savezništvo s njime, po kojem ne postižemo tek neku vojnu, gospodarsku ili kakvu drugu sigurnost i korist, kako je to slučaj u ljudskim savezništvima, već ostvarujemo pobjedu nad smrću, zadnjom granicom našeg postojanja.

Biskup je potaknuo krizmanike da na početku korizme u pripravi za primanje sakramenta potvrde obnove savezništvo s Bogom u Isusu Kristu u koje su ušli svojim krštenjem, po vodi na koju je zazvana moć Isusova Duha kojim je pobijedio smrt. Upozorio je na tvrdnju sv. Petra u drugom čitanju kako je voda potopa i Noin spas u korablji predznak krsne vode po kojoj smo ušli u zajedništvo s Isusom Kristom te se spašavamo u lađi njegove Crkve. Pojasnio im je kako svojom vjernošću Isusu Kristu omogućuju da on očituje svoju moć u njihovim životima. Osim toga, pozvao ih je da se ove korizme u divljenju i zahvalnosti Bogu zaustave pred činjenicom da su se njegovom inicijativom pojavili na ovom svijetu kao jedinstvene i neponovljive osobe, u čije srce je Isus Krist po sakramentu krštenja već utisnuo najveću moć, svoju ljubav s križa koja pobjeđuje i smrt, te da na taj način ostvaruju životni projekt koji ide mnogo dalje od tek uspješnog završetka školovanja: prema punini postojanja koju im samo Bog može darovati. Još je poručio krizmanicima da će ih Isus Krist u sakramentu potvrde, kao svojevrsno dovršenje djela što ga je ostvario u krštenju, iznutra opečatiti Duhom Svetim, darom svoje pobjedničke ljubavi, uspostaviti savez s njima za svu vječnost. Pozvao ih je da se svakodnevnom molitvom i razmišljanjem o Božjim inicijativama u njihovu životu pripremaju za primanje tog dara.

Na primjeru Isusovih kušnji u pustinji o kojima govori evanđeoski ulomak, biskup je kazao krizmanicima da će Sotona, kao što je pristupio samom Isusu, vrlo lukavo i inteligentno napastovati i njih, uvjeravajući ih da putem opredjeljenja za zlo i sebičnost mogu nešto postići u svom životu. Pojasnio je kako je zlo prevara, koja čovjeka iznutra razara te on umjesto da raste, postaje gubitnik. Pozvao je krizmanike neka ne dopuste da zloća, sebičnost i pokvarenost razaraju njihovu slobodu i oduzimaju dostojanstvo, nego da budu u savezništvu s Isusom Kristom koji će im davati snagu i pobjedu u suprotstavljanju Zlome. Poželio im je da na pitanja, koja će im biti postavljena u obredu primanja među kandidate za sakrament potvrde, odgovore iskrenošću svoga mladenačkog srca, te kažu Isusu Kristu kako se odriču zla a vjeruju dobru. Spomenuo je kako će iduće nedjelje učiniti novi korak, primit tekst Apostolskog vjerovanja i očitovati svoju vjeru i spremnost na vjernost Isusa Krista. Još im je kazao da će i u ostalim nedjeljama tijekom korizme učiniti druge važne korake u hodu prema Uskrsu i slavlju potvrde, te im je poželio Božji blagoslov na tom putu.

Uslijedio je obred primanja među pripravnike koji su se pokazali prikladnima da ove godine prime sakrament potvrde. Župnik Mladen Štivin poimence je prozvao kandidate a oni odgovorili: »Evo me!« Zatim su potaknuti biskupovim pitanjima izrekli svoje odreknuće od Zloga i zla.

Na kraju misnog slavlja biskup je pripravnike za potvrdu podsjetio da ih je Isus Krist u njihovim srcima osnažio svojom riječju, a one koji su se pričestili i žrtvom svoje ljubavi s križa. Pozvao ih je da ne budu duhovni slabići, nego svakoga dana molitvom i dobrim djelima budu sve jači, te da sudjelovanjem na nedjeljnim misama tijekom korizme tu jakost potvrđuju i učvršćuju u pripravi za slavlje potvrde.