Upućenost na Boga čini samu srž ljudskog bića

„Na Svi svete su oči nas koji smo na zemlji bile usmjerene prema proslavljenoj, nebeskoj Crkvi. Danas, na spomendan vjernih mrtvih na poseban način proživljavamo iskustvo prekogrobnog zajedništva s pokojnim članovima naših obitelji, solidarnost s njima i želimo biti solidarni sa svima koji su umrli. Naše su misli i molitve usmjerene prema onima koji su vjerovali u Isusa Krista, ali nisu bili dostatno otvoreni za njegov dar milosti i svetosti, te se – završivši ovaj život – u susretu s Isusovom dobrotom i ljubavlju, čiste. To činimo i mi večeras. Solidarni sa svojim dragim pokojnicima i sa svima koji su umrli, kao vjernici i Kristovi učenici, povežimo se s njima i u općinstvu svetih molimo za oproštenje njihovih grijeha te se njima preporučimo da izmole potpunu darovanost naših srca Kristu, našem raspetom i uskrslom Gospodinu, u kojemu, po kojemu i za kojega je stvoreno sve što je na nebu i na zemlji“, rekao je nadbiskup Hranić.

Stanje današnjega čovjeka nadbiskup je u homiliji usporedio s Petrovim pokušajem hodanja po vodi. „Sva su naša ljudska nastojanja da pobijedimo smrt nalik Petru na moru, koji priželjkuje svojim silama hodati po moru, iznad smrtnosti i gledati život. No to mu ne uspijeva. Utapa se. Sva snaga njegovih nastojanja nije dovoljna da bi mogao stajati na vodi, niti po njoj hodati. Vode prolaznosti jače su od naše ljudske volje i naših ljudskih nastojanja pobijediti smrt. To je naše ljudsko iskustvo dok se sjećamo kako su naši dragi pokojnici nastojali pobijediti bolest i starost i opstati na životu ili su si izmoreni nošenjem križa bolesti i starosti smrt priželjkivali kao oslobođenje od života koji više nije bio život. Samo ispružena Gospodinova ruka može spasiti Petra – čovjeka – koji se utapa“, pojasnio je.

Rekavši kako je čovjek slika Božja te kako upućenost na Boga čini samu srž ljudskoga bića, nadbiskup je upozorio da onaj čovjek koji želi biti samodostatan, koji odbacuje i u pitanje dovodi svoj odnos s Bogom te se zatvara i prema drugim ljudima, srlja u samouništenje, u smrt, u pakao, dok ga njegov odnos s Bogom čini sposobnim za dioništvo na Božjem Trojstvenom zajedništvu, sposobnim za gledanje Boga, dionikom Božje vječnosti i njegova života, sposobnim za ljubav prema drugim ljudima te za traženje Boga zajedno s njima.

Osvrćući se na spomendan Vjernih mrtvih, nadbiskup je rekao kako čišćenje kroz koje prolazi čovjek da bi u potpunosti postao jedno s Bogom započinje u svakodnevnoj strpljivosti vjere u ovozemnom životu, u ljubavi koja dolazi iz vjerničkog uzdarja Kristu i sjedinjenja s njime. „Mi smo kod naših dragih pokojnika mogli uz pravo svjedočanstvo zahvaćenosti Božjom ljubavlju susretati i njihovu ljudsku nedosljednost, grešnost i slabost. Nisu bili niti dosljedni u svojoj ljubavi prema Bogu. A i sami smo takvi. Ljubimo Boga, ali smo istodobno i slabi nedosljedni ljudi. Drugi su nam toliko puta podrška i pomoć bez koje ne bismo ustrajali u dobru“, rekao je nadbiskup te pozvao okupljene: „Večeras budimo svojom molitvom podrška našim dragim pokojnicima koji su umrli prije nas, da se do kraja otvore Božjoj ljubavi i prepuste njegovoj spasenjskoj ruci, a njih molimo da i oni nama u tome pomognu svojom molitvom za nas pred Bogom“.