Treći paragraf prvoga članka, glavna je točka po čemu se novi Statut razlikuje od prvoga koji je na snazi od 2015. godine, nakon ustanovljenja Vijeća za gospodarstvo motu proprijem „Fidelis dispensator et prudens“, od 24. veljače 2014. godine, kojim je osnovan i ured glavnoga revizora. U članku se, naime, napominje da je taj ured antikorupcijska vlast, u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv korupcije (Merida konvencije) koju je Opća skupština usvojila 31. listopada 2003., a koja je, kako je u razgovoru za Radio Vatikan rekao ravnatelj programa Andrea Tornielli, za Svetu Stolicu na snazi od 19. listopada 2016. godine.

Druga novost u novim Statutima koje je Papa potpisao 21. siječnja, a na snagu stupaju 16. veljače ove godine, a koju je također istaknuo Tornielli, jesu veće ovlasti revizora. U Statutu iz 2015. godine, primjerice, u 4. članku stoji da revizor može tražiti od ustanova i administracija… sve informacije i dokumentaciju važne financijske ili administrativne naravi, dok za njegovo djelovanje u novom Statutu stoji: „Glavni revizor traži i dobiva od ustanova i administracija koje su predmet revizije…“, te mu se stoga ne može priječiti pristup informacijama i dokumentima gospodarske ili administrativne naravi potrebnima za izvršenje revizije.

Osim toga, ovlašten je obavljati sve druge vrste revizijskih postupaka koje smatra potrebnima u određenim prilikama. Nakon utvrđivanja stanja revizor je dužan izvijestiti Vijeće za gospodarstvo i Upravu za financijske informacije, te nadležnoj sudskoj vlasti Države Grada Vatikana prenijeti sve informacije o kažnjivim djelima na koje naiđe u svojem radu.