Biskup se u propovijedi najprije osvrnuo na odlomak iz Djela apostolskih u kojem smo čuli jedan od prvih Petrovih navještaja kojima nas želi uvjeriti da je Isus iščekivani Mesija, Sin Božji. „Petar govori mnoštvu od kojih je najveći dio njih poznavao Isusa, mnogi su slušali neke njegove pouke a sigurno je ogromna većina njih vidjela čudesa, ili barem o njima čula koje je Isus činio. Petar napominje da je Bog Isusa pomazao Duhom Svetim i snagom i on je prošao zemljom čineći dobro. Petar ističe da je sâm Bog djelovao po Isusu i zato je mogao činiti čudesna djela koja nisu vlastita čovjeku. Zatim govori svima prisutnima o dobro poznatim događajima kako su Isusa, bez obzira na sve dobro koje je činio, osudili na smrt i na križ raspeli. I Petar na kraju stavlja naglasak na ono što prisutno mnoštvo ne zna: Bog je Isusa uskrisio od mrtvih i postavio sucem živih i mrtvih. Petar govori narodu ono što je on vidio svojim očima. On se s Uskrslim Isusov puno puta susreo, razgovarao i slušao ga, s njim je jeo i pio. Petar svjedoči tu istinu i nju će potvrđivati čudesnim djelima koja će činiti, a i životom koji će za tu istinu dati.“

Petar ističe da se Isus nije htio, poslije uskrsnuća, ukazati svemu narodu, nego samo onima koje je izabrao da mu budu svjedoci i čija će riječ imati snagu uvjerljivosti da svi drugi mogu povjerovati i tu istinu iskusiti. Da se Isus svima ukazao nikome vjera ne bi ni trebala. To je vrijeme kada su svi ti događaji, vezani uz Isusa, bili još itekako svježi. Svi su se mogli dodatno informirati o svim detaljima jer je svjedoka tih događaja bilo na pretek.

Prije svega, mogli su tražiti od vlasti objašnjenje kako to da je Isusov grob ostao prazan usprkos tome što je bio osiguran jakom stražom? Kako to da Isusovo mrtvo tijelo, ako je bilo ukradeno kako su to govorili Isusovi neprijatelji, nitko nije tražio, ili tražio počinitelje tog djela? To su pitanja koja se nisu smjela postavljati, napomenuo je biskup Križić.

Istina je da nisu svi, pa ni većina, prihvatili navještaj Petra i učenika. Previše je onih koji unaprijed odbijaju mogućnost uskrsnuća, u to ne vjeruju, bez obzira što bez toga ne mogu dati smisao svom vlastitom životu. Pa i danas, čak među onima koji kažu da vjeruju u Boga, ima podosta njih koji ne vjeruju u uskrsnuće. Ostaje pitanje, u kakvog Boga vjeruju i što očekuju od tog Boga u koga kažu da vjeruju? Marija Magdalena, vidjevši prazan grob, javlja učenicima da je Isusovo tijelo ukradeno. Kaže: ‘Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.’

Biskup je istaknuo da nam „nitko Isusa ne može ukrasti. Možemo ga samo mi izgubiti, ostaviti, od njega se distancirati. Ni tada on nas ne ostavlja. Čeka u nadi da ćemo ga potražiti, da ćemo ga poželjeti. Nema vjere bez iskrenog traženja Boga i traženja istine. Ako se neke istine, kao što je uskrsnuće, unaprijed odbijaju, do vjere se nikada doći neće“.

Još na početku kršćanstva ima puno onih koji se toj istini protive, pa su ubrzo počela i progonstva Isusovih sljedbenika. Na kraju, Isus je to unaprijed prorekao i najavio svojim učenicima. Oni koji iskrena srca traže Boga, sigurno će ga i naći. Marija Magdalena, i još neke žene, traže Isusa mrtvog i dolaze do neslućene objave. Idući na grob, rano ujutro, žene razmišljaju kako će doći do Isusovog tijela, jer grobnicu zatvara veliki kamen koji one svojim snagama ne mogu pomaknuti. Na iznenađenje, nalaze kamen maknut s groba.

Uskrs je blagdan koji ima snagu maknuti naše nepremostive prepreke i terete, prije svega one na srcu i duši. Uskrs je onaj koji daje snagu da se može izdržati i ono neizdrživo, jer Uskrs nam svjedoči da će našim patnjama doći kraj, poručio je biskup.

Primijetio je kako žene u grobu vide mladu osobu, sigurno anđela koji im naviješta radosnu vijest Isusova uskrsnuća. Ta mlada osoba je, bez sumnje, poruka da uskrsnuće osobu čini novom, mladom, jer uskrsnuće je preobrazba života. Unatoč svega što su vidjele i čule, žene ne pokazuju nikakvu radost, nego isključivo strah i paniku. Doživjele su nešto neočekivano, nešto što nisu mogle slutiti, a to onda proizvodi određeni strah.

Anđeo im govori da Isus ‘nije ovdje’, govori im da je Isus živ, ali nije ovdje. Poruka je: tražite Boga drugdje, ali nemojte u grobu, ne tražite ga mrtvoga. To je poruka mnogima: nećete Boga naći živeći nastranim životom, živeći bez života, obilazeći mjesta grješnosti. To nije put koji jamči susret s Uskrslim. Ima puno onih koji bi htjeli vidjeti Uskrslog, uvjereni da bi tada postali drukčiji, svetiji. Treba znati da su viđenja, prije svega mislim na ona unutarnja, viđenja očima duše i srca, nagrada za sveti život, a ne neka kapara za svetost, upozorio je biskup Križić.

Anđeo ženama daje poruku koju moraju prenijeti učenicima: ‘Ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti.’ Isus učenicima nudi susret i određuje točnu lokaciju. Na učenicima je da ga potraže. Naglasak je na: ‘Ide pred vama.’ Isus govori učenicima da ostaje s njima u sve dane do svršetka svijeta. Ne samo da ostaje s učenicima, nego ide pred njima. On krči put, preuzima rizike, jamči zaštitu. Uskrsli nas poziva da idemo za njim, da ostanemo u njegovoj ljubavi. Žene su u evanđelju prikazane kao osobe ljubavi. One idu posjetiti Isusa i u grobu. Vole ga i mrtvoga. Vidimo kako je vrijeme ljubavi duže od vremena života, istaknuo je biskup.

Pavao koji je imao snažno iskustvo Isusove ljubavi, veli da nas ništa ne može odvojiti od te ljubavi i nabraja: ni mač, ni pogibao, ni tjeskoba, ni progonstvo, ni glad, na koncu ni smrt. Jer za kršćanina koji vjeruje u uskrsnuće, smrt je postala ‘dies natalis’, dan rođenja. Bez vjere, bez uskrsnuća, ni rođendan nam ne bi bio ‘dies natalis’. Nije čudno što će starozavjetni pisac, nazvan ‘Propovjednik’, gledati na život kao kaznu koju nam je Bog dao, jer on o uskrsnuću i vječnom životu još ništa ne zna. Zato smatra da su mrtvi puno sretniji od živih, a od jednih i drugih, veli, sretniji je onaj koji još nije rođen jer nije vidio sva zla što se čine pod suncem (4,2-3). Takvo gledanje na život, bez uskrsnuća, vodi beznađu.

Apostol Pavao se u jednom smislu posve slaže s ‘Propovjednikom’ jer i on tvrdi da bez uskrsnuća ljudski život ne nalazi smisao. Ljudski život se tada pretvara u bijedu, a vjernici su, kako veli apostol, ‘najbjedniji od svih ljudi’ (1Kor 15,19). Potom Pavao s puno ironije zaključuje: ‘Ako zbilja mrtvi ne uskrsavaju jedimo i pijmo jer sutra mremo’ (1Kor 15,32). Moramo zaista biti zahvalni Bogu na daru vjere, na daru objave da nas nije stvorio na svoju sliku, da bi onda tu sliku sa smrću pretvorio u ništa, zaključio je biskup Križić.

Misu je predvodio u zajedništvu s tajnikom i kancelarom preč. Mišelom Grgurićem i domaćim župnikom preč. dr. Richardom Pavlićem. Pjevao je katedralni zbor uz glazbenu pratnju Milana Dučića i pod vodstvom Ivana Prpića-Špike.

Na kraju euharistijskog slavlja biskup je vjernicima blagoslovio hranu i svima čestitao Uskrs, a potom je župnik Pavlić zahvalio biskupu na sudjelovanju, čestitao mu Uskrs, kao i okupljenim vjernicima i njihovim ukućanima.