Blagoslovom ognja i paljenjem uskrsne svijeće na ulazu u prvostolnicu Sv. Petra te unošenjem novoga uskrsnog svjetla započelo je Vazmeno bdjenje – vrhunac i središte Svetoga trodnevlja, kada Crkva iščekuje i slavi Isusovo uskrsnuće.

Exultet – Vazmeni hvalospjev uskrsnoj svijeći otpjevao je đakon Bernard Prelčec. Uslijedila je Služba riječi u kojoj je pročitano više čitanja iz Starog i Novog zavjeta o povijesti spasenja te su ponovno zazvonila sva katedralna zvona, a Katedralni zbor zapjevao je pjesmu Slave.

Na početku homilije nadbiskup Hranić je govorio o simbolici uskrsne svijeće te, podsjećajući na riječi Exulteta, ustvrdio kako ta simbolika izražava središnju kršćansku poruku: Isus je uskrsnuo! Iz groba je ustao onaj koji je na križu bio raspet, umro i pokopan! Isus je pobijedio smrt! Njegovo uskrsnuće garancija je i našeg uskrsnuća!

„Noć je u našem ljudskom shvaćanju vrijeme povećane opasnosti te ambijent djelovanja najrazličitijih razornih sila zla… U takvom ambijentu noći i tame u ovoj se liturgiji vazmenog bdijenja pojavilo svjetlo uskrsne svijeće. Pojavilo se svjetlo života, svjetlo koje je raspršilo tmine i mrak. Zato nam uskrsna svijeća koju smo zapalili u tami simbolizira uskrsnuloga Isusa, Krista Gospodina, koji je svjetlo svijeta, pobjednik nad tamom smrti i darovatelj vječnoga života. On je ustao iz tame i truleži groba. Pobijedio je smrt. Kao što svijeća razgoni tamu noći, tako njegovo uskrsnuće razgoni tamu naše smrti; razgoni noć i opasnosti iz našega ljudskoga života“, rekao je nadbiskup.

Brojne vjernike koji su ove večeri ispunili đakovačku prvostolnicu potaknuo je govoreći: „Svi mi, koji se vjerom otvaramo Isusu iz Nazareta te se po sakramentima krsta, potvrde i euharistije sjedinjujemo s uskrslim Isusom i postajemo dionicima njegova uskrsnuća i njegove pobjede nad tamom smrti – svi smo mi i nositelji (ili bismo barem trebali biti nositelji) Isusova svjetla i dobrote, njegove uskrsne pobjede nad zlom u ovome svijetu te preobrazbe ovoga svijeta snagom njegove ljubavi i dobrote, koja se nastanila u nama i koja zrači (ili bi trebala zračiti) iz nas.“

Naglasivši kako Uskrsli Krist rasvjetljuje tamu smrti i poručuje da nismo stvoreni za trulež groba, propovjednik je dodao: „Kao što je svjetlo uskrsne svijeće razbilo mrak među nama u našoj katedrali, tako Kristova uskrsna pobjeda unosi svjetlo i razbija tamu groba i ljudske izgubljenosti pred besmislom ovozemnog života uopće. Zato je, draga braćo i sestre, Uskrs sav u znaku svjetla. To uskrsno svjetlo je izvor života, slobode; pobjede, dobrote, istine i ljubavi; izvor vječne radosti.“

Zaključujući homiliju, nadbiskup je rekao kako je Isus svojim uskrsnućem od mrtvih zasvijetlio svjetlom na prosvjetljenje čitavoga svijeta, postao je neuništivim ognjem koji pročišćuje i svojom snagom razara i samu smrt, njezine okove i spone. „Vatra Uskrslog Gospodina spaljuje zlo i grijeh staroga čovjeka, da bi iz njegova pepela izašao novi čovjek, po mjeri i uzrastu punine Kristove“, kazao je nadbiskup te uputio uskrsnu čestitku nadbiskupu Marinu, svim svećenicima, časnim sestrama na čelu s provincijalnom poglavaricom s. Valerijom, svim nazočnima, njihovim obiteljima, svim bolesnicima, bolničkom osoblju, osamljenima; hrvatskim braniteljima, vojsci i policiji; svima koji rade u javnim službama te moraju raditi i na Uskrs. Čestitao je skori Uskrs ukrajinskom narodu i svima onima koji su otvorili vrata izbjeglicama iz Ukrajine i drugim unesrećenim osobama, sa željom da Uskrsli Gospodin svima daruje svoga Svetoga Duha!

Obred je nastavljen Litanijama svih svetih, blagoslovom vode i obnovom krsnih obećanja, a nadbiskup Đuro je potom blagoslovljenom vodom poškropio sve okupljene u prvostolnici te je uslijedila euharistijska služba.

Prije svečanog blagoslova nadbiskup je uputio riječi zahvale svim bogoslovima, Župi Svih svetih i svima na koji su pridonijeli u pripravi i ostvarenju obreda Vazmenog trodnevlja, a na osobit način pjevačima Katedralnog zbora i njihovom voditelju „na darovanom srcu i glasu i Bogu i svima nama“.