O kada bi uskrsnuo mir među svim ljudima, 

O kada bi uskrsnuo mir među svim narodima!

Voljeli bismo da se ljudi više poštuju i surađuju, da se međusobno vole i pomažu, 

Voljeli bismo da se narodi ne napadaju i ne ratuju, da ne stradavaju djeca, civili, pa ni vojnici,

Svi su oni nečija djeca, muževi, sinovi, unuci…

Je li mir moguć, pitamo se.

Čovjekova nezasitna volja da vlada, da mu se drugi pokore, da nad drugima pokazuje svoju silu, svoju nadmoć, svoju želju da on dominira, da on bude glavni… dovodi čovjeka do negacije samoga sebe jer čovjek je biće odnosa. A odnose treba graditi strpljivo, s uvažavanjem i bez nasilja…

Kako bi bilo dobro kada bi se više razgovaralo, kada bi se sukobi rješavali dijalogom, kada bi svatko mogao iskreno izreći sve svoje nakane i motive, i kad to ne bi druge pogađalo niti povrijedilo!

Ali… čovjek je ranjeno biće, nesposobno do kraja drugima vjerovati, nesposobno do kraja iskreno voljeti… i zato se rađaju borbe, bijesne ratovi, ubijanja i pokretanja ratne tehnike koja sije smrt.

Čovjek je ranjen grijehom, od kojih je prvi oholost.

Čovjek je svoju slabost započeo u Edenu, u vrtu sklada i ljepote u koji ga je Stvoritelj postavio. Tu je imao svega, ali mu to nije bilo dovoljno, htio je više. Htio je biti bog, htio se takmičiti sa svojim Stvoriteljem. U toj oholosti je iznevjerio svoga Stvoritelja, uskratio mu povjerenje i suočio se s posljedicama svoga grijeha.

Te su posljedice upravo nesreće, ubijanja, sukobi i ratovi koji ga snalaze a iz kojih ne zna naći izlaza. Jer nije želio da Bog upravlja njegovim životom, on je sam sebe doveo u propast. Bez Boga čovjek je, ranjen grijehom, nesposoban provoditi miran i sretan život na zemlji. 

I tako bi vjerojatno bilo sve do kraja svijeta i vijeka, do vlastitog uništenja. Da se nije dogodilo čudo…

Na zemlju je među nas grješne ljude došao Sin Božji koji je postao sin čovječji, Isus, Sin vječnog Oca koji je postao sin Marijin. I on nas je poučio kako živjeti, kako provoditi život u ljubavi i slozi, u poštivanju i međusobnom pomaganju, kako biti sretan i na zemlji i u vječnosti.

No, ljudi su i njega ubili. Nisu ga htjeli slušati jer je govorio Istinu, a ljudi ne vole kad im se govori istina. No, usprkos tome on je nakon što se činilo da je poražen pobijedio. Poslije smrti treći dan on je uskrsnuo!

Mi kršćani vjerujemo u tu mogućnost, da s Isusom Uskrsnulim i sami uskrsnemo, da postanemo stvorenja koja slušaju svoga Stvoritelja i žive u miru i sreći, da vole i poštuju svoje bližnje, da se i sami žrtvuju za druge.

To nas je naučio Gospodin naš Isus Krist, Uskrsnuli.

„Mir vama!“ – bio je pozdrav Uskrsnulog Gospodina učenicima nakon što je pobijedio smrt, nakon što je treći dan poslije raspeća i smrti na križu ustao iz groba. 

Mir! To je djelo Uskrsa, to je djelo Božje. 

Zato i mi molimo da nam ovogodišnji Uskrs donese mir, mir u ljudska srca, mir među ljude i mir među narode.

Mir je moguć, treba samo povjerovati u Isusa, treba samo povjerovati Isusu. 

Njegova moćna riječ darovat će mir za sve, mir koji ne dolazi od ovoga svijeta, nego mir koji može samo Bog dati: „Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem, ali ne dajem vam ga kao što svijet daje.“ (Iv 14, 27)

Molimo uskrsnulog Gospodina da podari mir cijelom svijetu, molimo ga da svoj mir dade svim ljudima, da nestane svako nasilje, svaki strah i sve suze… da zavlada radost novog života.

VELIKO JE SAD VESELJE DUŠE KRŠĆANSKE

JER NADVLADA NAŠ SPASITELJ SILE DUŠMANSKE. ON USKRSNU KAKO REČE, VESELIMO SE. ALELUJA, ALELUJA.

MAJKA BOŽJA PRIJE PUNA GORKE ŽALOSTI RADUJE SE SINU SVOME PUNA RADOSTI. ON USKRSNU KAKO REČE, VESELIMO SE. ALELUJA, ALELUJA.

UMAKNUŠE ISUSOVI LJUTI DUŠMANI, A PO SVIJETU RADUJU SE VJERNI KRŠĆANI. ON USKRSNU KAKO REČE, VESELIMO SE. ALELUJA, ALELUJA!

Sretan Uskrs svima!