Uskrsna nedjelja - "dan Gospodnji"

Uskrsna nedjelja – “dan Gospodnji” – dan obiteljskog druženja, molitve, radosti i sabranosti

“Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrča stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojeg je Isus ljubio, pa im reče: Uzeše Gospodina iz groba i ne znam gdje ga staviše”(Iv 20, 1-2)

1. “Prvi dan u tjednu”, Uskrs, postao je središnjim događajem u povijesti spasenja. On je srce i polazište kršćanske vjere i nauka. Bez uskrsnuća nema vjere, kao što ni kršćanstvo ne bi nastalo da se uskrsnuće nije dogodilo. Stoga piše apostol Pavao “ako Krist nije uskrsnuo, zaludno je naše propovijedanje”(1 Kor 15,14). Bez uskrsnog događaja vjera bi bila prazna i bez temelja. A početak Crkve upravo je u proglasu istine: “Bog uskrisi Isusa od mrtvih. Mi smo tome svjedoci!”(Dj 2,32). Od te istine kršćanstvo živi. Evanđelisti ne donose detaljan opis događaja uskrsnuća. Oni jednostavno govore kako je to bio Božji zahvat, a na praznome grobu pokazuju anđela koji daje pravo ohrabrenje: “Ne plašite se. Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje. Uskrsnuo je…” (Lk 24,6).
Isusovi učenici, nakon određenog straha i kolebanja, prepoznali su uskrslog učitelja i priznali ga Gospodinom slave i Gospodarom povijesti koji ih šalje neka idu i navješćuju svim narodima i krajevima što su čuli, vidjeli i doživjeli. Apostoli bivaju povlaštenim svjedocima Isusova uskrsnuća. Uskrsli, naime, s njima razgovara, pripravlja im doručak i jede s njima. Tješi ih, povjerava im poslanje i daje uputstva “neka pođu u Galileju”. Ukazuje ime se, ulazi kroz zatvorena vrata i nestaje ispred njihovih očiju. Na tijelu nosi prepoznatljive tragove muke, te dopušta apostolu Tomi neka ga dotakne. Uskrsli, međutim, ne dokida bol, patnju i smrt, već im daje novo značenje. Bol se pretvara u radost, poraz u pobjedu uskrsnuća, a smrt u život. “Znamo da si doistine, uskrsnuo Božji Sine!”

2. Onima koji vjeruju u uskrsnuće, nova povijest počinje upravo na praznom grobu i biva osvijetljena uskrsnim svjetlom. A zora “prvog dana u tjednu”, zora nedjeljnog uskrsnuća postaje zorom proljeća čovječanstvu i svijetu. Uskrs je stoga povijesni, ali i otajstveni događaj, koji nadilazi kategorije prostora i vremena. Kristovo uskrsnuće objedinjuje povijesnu dimenziju i otajstvenu stvarnost. A to znači uskrsnuće je istinit povijesni događaj, a ne legenda ili pobožna priča. No, ono je i otajstvo koje se iznova događa i obnavlja u liturgiji, u sakramentima, posebice u euharistiji i u životu Crkve. “Prvi dan u tjednu”, tj. nedjelja je sveti dan, “dan Gospodnji”, “blagdan nad blagdanima”. To je poseban dan “što nam ga učini Gospodin, pa mu kličimo i radujemo se u njemu!” (Ps 118,24).
Međutim, nedjelja današnjem sekulariziranom čovjeku biva običnim “danom rasterećenja” od dnevnih briga, danom zabave i dokolice, te gubi onu duhovnu i kulturnu dimenziju. Potrebno je stoga iznova naglašavati i isticati kako Crkva svake nedjelje svetkuje uskrsno otajstvo, koje je kroz povijest za kršćane bilo glavnim duhovnim vrelom, te iz tjedna u tjedan tkalo i stvaralo duhovni identitet našeg čovjeka. Nedjeljna liturgija davala mu je milosnu snagu za život, donosila poruku nade i pravila ponašanja za svaki dan.
Kultura pamćenja “istina naše svete vjere” događala se upravo u kontekstu nedjeljnih okupljanja i liturgijskih slavlja. Stoga su liturgija i kateheza bile bitno izvorište i uporište vjere, što je utjecalo na njegov kulturni identitet. Sačuvani “lekcionari”, “pistule”, “molitvenici” i “statuti” govore o tome koliko je nedjelja ušla u duh hrvatske kulture i ponašanja. U tom vidu hrvatski biskupi sa proslave u Ninu (1979) uputili su prepoznatljiv slogan narodne i vjerske pripadnosti: “Hrvatska obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu misu!” Kao da su htjeli reći: Ono što smo mi danas, ovisi o tome što je molitva i nedjelja za nas!

3. Imajući u vidu svetosti i mističnost dana Gospodnjeg, Crkva je stoljećima ljubomorno bdjela nad propisima njegova slavljenja. Crkveni Zakonik u tom vidu jasno veli kako su “vjernici obavezni nedjeljom i zapovjednim blagdanima sudjelovati u misi” i “uzdržavati se od radova koji sprečavaju iskazivanje bogoštovlja” ili pak sprečavaju “odmor duše i tijela” (Kan 1247). Odredbe Zakonika temelje se na Božjim i crkvenim zapovijedima o “svetkovanju dana Gospodnjeg”. No, valja ovdje također istaknuti kako je nedjelja bila i dan narodnog veselja, kad se sklapalo ženidbe, krštavalo ili primalo sakrament svete potvrde. A na sam dan oblačilo se i nosilo svečano “misno odijelo”. Naše prepoznatljive narodne nošnje potvrda su bogatstva duše našeg čovjeka koji je uspio stvaralački združiti kulturnu pučku baštinu s nedjeljnim blagdanskim ritmom. A to je stvorilo sklad odnosa vjere i kulture. Zato je “dan Gospodnji” bio radosni obiteljski dan druženja i sabranosti.

Otac hrvatske književnosti, Marko Marulić, napisao je kako za “nedjelju i blagdane imaju prestati ručni poslovi eda bi svatko, oslobođen svih briga prisustvovao svetim misama, slušao propovijedi i vrijeme upotrijebio za štovanje Boga”. A to je ono što bi nedjelja imala biti: dan odmora i molitve, dan obiteljske radosti i druženja. Koncilski dokument o liturgiji veli kako nedjeljom slavimo “spomen-čin muke, uskrsnuća i proslave Gospodina Isusa koji vjernike od mrtvih nanovo rađa za živu nadu” (SC 106). A divni hvalospjev iz antiohijskog časoslova u svom razmišljanju nad sadržajem nedjelje veli: “Kad promatramo čudesa ostvarena u dan svetog uskrsnuća puni zahvalnosti kličemo: Blagoslovljen nedjeljni dan! U njemu je počelo stvaranje, spasenje svijeta i obnova ljudskog roda. U njemu su se nebo i zemlja obradovali, a svemir ispunio svijetlom. Blagoslovljen nedjeljni dan, jer su u njem otvorena vrata raja…”.

4. Braćo i sestre u Kristu, neka je blagoslovljen ovaj nedjeljni dan, dan Gospodnjeg uskrsnuća. I neka svima, u ovoj godini obitelji, nedjelja bude značajan dan kada ćemo skupa moliti, slušati sveto Pismo, slaviti Euharistiju i osnaženi uskrsnom porukom radosno se vraćati svojim domovima sa sviješću kako nas slavljenje Gospodnjeg dana osobno izgrađuje, jača obiteljsko zajedništvo, te postaje izvorom duhovne obnove i nadahnućem za djela dobrotvornosti.
U dobroj želji da nam svaka nedjelja bude novi Uskrs, dan obiteljskog druženja i izvor duhovne hrane koja naše prolazne trenutke preobražava u sjeme vječnosti, sve vas od srca pozdravljam. Svima, a posebice bolesnima i starima, ucviljenim i ranjenim obiteljima želim sretne uskrsne blagdane uz obilje uskrsne milosti i Božjeg blagoslova.