S raspetim i uskrslim Kristom u Galileji Kraljevstva Božjega

1. Draga braćo i sestre!

Žalost i tjeskoba, patnje i stradanja ljudi našega vremena, duboko nas pogađaju i sve nas zabrinjavaju. Živimo u svijetu straha, nesigurnosti, loših vijesti, nasilja, agresije, rata, razaranja, progona, smrti… Ratuje se, ne samo dalekometnim ubojitim oružjem, već je na djelu i medijsko ratovanje. Okružuju nas i bombardiraju tolike loše i lažne vijesti. Doista, ovakva događanja u 21. stoljeću nismo ni u snu mogli zamisliti nakon prošlog stoljeća obilježenog ratovima. Nadali smo se posve novim i humanijim vremenima. Ima li ovaj naš svijet mogućnost izlaska iz tragičnih i tjeskobnih situacija straha i smrti? Postoji li ipak neki razlog radosti i nade za život i budućnost ljudske obitelji?

2. Braćo i sestre, dok mi ljudi u svojoj ograničenosti i zloći proizvodimo neugodna iznenađenja tjeskobe, straha, smrti…, Bog Otac u svojoj neizmjernoj i milosrdnoj ljubavi ugodno nas iznenađuje i u ovakvom stanju svijeta. Nebeski glasnik uplašenim i tužnim ženama upućuje iznenađujuće pitanje i ujedno im javlja radosnu vijest: „Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji.“ (Lk 24, 6). Ova radosna vijest u ranu zoru toga sudbonosnoga dana pouzdan je temelj i nepresušan izvor nade za sve ljudske situacije i generacije. Štoviše, iznenađujući i radosni događaj Kristova uskrsnuća u Markovu evanđelju popraćen je riječima upućenim njegovim učenicima: „Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti kako vam reče.“ (Mk 16, 7).

3. Gdje je i što je to Galileja? Kamo nas to uskrsli Gospodin upućuje i na koji način želi susresti nas – svoje učenike? Braćo i sestre, Galileja je ovaj naš svijet, društvo, sredina, zajednica, brak, obitelj, naši bližnji, svatko od nas; ona je stvarnost naše svakodnevnice – svih naših uloga i odnosa. Kristovo uskrsnuće je događaj budućnosti koji još bolje osvjetljava i ostvaruje utjelovljenje Riječi Božje, Boga koji iz ljubavi prema nama ljudima i radi našega spasenja posta Emanuel, Bog s nama, nama u svemu jednak osim zloće grijeha. Emanuel želi biti solidaran i zajedno s nama – snagom svoje ljubavi koja se ni pred križem ne povlači – mijenjati nas, otvarati i usmjeravati konačnom ostvarenju čovjeka i svijeta u svome i našem uskrsnuću. No, što je to Isus iz Nazareta govorio u Galileji? Njegove prve riječi u Markovu evanđelju su: „…približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ (Mk 1, 15). Isus je za svoje poslanje i navještaj Radosne vijesti upotrijebio riječ „Kraljevstvo“ koju su svi poznavali, ali tumačili na svoj način: Herod, Pilat, rimski car, kraljevi i carevi, diktatori, autokrati i oligarsi sve do naših dana; mentalitet konkurencije, dominacije, globalizma, pozicije, opozicije, idola, kraljica ljepote i kraljeva snage, pa sve do tolikih malih kraljevstava autonomije, samodostatnosti, egoizma, samovolje, neodgovorne slobode… Sve su to konkretni „galilejski“ tereni na kojima raste i širi se strah, tjeskoba, nasilje, nepravda, bahatost, progon i stradanja; sve do najnovijih koji nas zabrinjavaju i žaloste.

4. Navještaj Božjega Kraljevstva je radost i novost za sve narode i za čitav ljudski rod. Isus Krist je navjestitelj, prisutnost i ostvarenje Božje vladavine. On je dar Neba koji se želi darovati i svim zemaljskim kraljevstvima kao Put, Istina i Život. Premda nije osvajao teritorije nego oslobađao zarobljena srca od moći i vlasti zemaljskih kraljeva, osuđen je kao jedan od njih. Posvjedočio je da je kralj, ali posve druge naravi; ne od ovoga svijeta. Nije došao da mu služe, nego da služi. Njegovo Kraljevstvo je kraljevstvo služenja u ljubavi koje slijedi zlatno pravilo: „Čini drugima što želiš da drugi čine tebi“. Štoviše, njegova ljubav ide i iznad ove „zlatne sredine“: „Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju.“ (Lk 6, 27-28). Njegovo je kraljevstvo: „Kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira.“ (RM). Ovo Božje Kraljevstvo jedino ima svrhu, cilj, smisao, budućnost života i povijesti, a sve drugo je prošlost zaboravljena imena i groba, bez budućnosti.

5. Radosna vijest Božjeg kraljevanja u našim Galilejama poziva nas na obraćenje. Obraćenje je jedna osobna borba i često dugotrajan proces. Doista, u svima nama suprotstavlja se zov zla i poziv dobra. Zaraženi smo od samih početaka ljudskoga roda dramatičnim i često tragičnim pandemijskim virusom zla koje trajno rađa velike i male sukobe unutar zemaljskih kraljevstava i među njima. Ovu našu nutarnju borbu duboko je osvijetlio i iskreno priznao sveti Pavao: „Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bi htio, nego zlo koje ne bi htio činiti… Opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me.“ (usp. Rim 7, 18-23). Draga braćo i sestre, svi mi građani zemlje zahvaćeni smo virusom Zloga – Diabolusa – koji nas dijeli u nama samima te nas udaljuje od Boga i bližnjega. Često smo slabi u izboru između dobra i zla. Slobodu vidimo više kao „slobodu od“, nego kao „slobodu za“; ljubav nam prelazi u mržnju; bližnji postaje neprijatelj; solidarnost – sebičnost; odgovornost – ravnodušnost; opće dobro – vlastiti interes; služenje – vladanje… Nikakvo čudo da zemaljska kraljevstva teško mogu razumjeti logiku ljubavi Božjeg Kraljevstva te olako i često dolazi do sukoba, nasilja, ubijanja, što svi tjeskobno i zabrinuto svakodnevno pratimo. U takvoj bezizlaznoj i tjeskobnoj situaciji sveti Pavao reče: „Jadan li sam ja čovjek. Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtnoga? Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našemu“. (Rim 7, 24-25).

6. Čovjek nije više jadan! Ima Spasitelja – Krista Gospodina: „Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.“ (Dj 4, 12). Isus Krist, raspeti i uskrsli, Radosna je vijest spasenja čovjeka i njegove povijesti. On oslobađa ljudska srca od zarobljenosti zlom i grijehom. On je kvasac Kraljevstva Božjega u nama i među nama. On nas poziva i nadahnjuje u našim odnosima, vraća nam dostojanstvo života sinova i kćeri Božjih i osnažuje zajedništvo braće i sestara. Progonitelj ovoga Puta i Imena u kome nam je spasenje, obraćenik Savao, postao je gorljivi navjestitelj Krista raspetoga i uskrsloga pred svim zemaljskim kraljevima i pred logikom moći. On nam svjedoči i poziva nas da otkrijemo ovo skriveno blago Kraljevstva Božjega za koje se isplati sve uložiti kako bismo ga otkrili i, već ovdje i sada, bili njegovi prepoznatljivi građani. Iz svojega osobnog iskustva nekadašnji progonitelj Isusa iz Nazareta uvjerljivo reče: „…što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram, da Krista steknem i u njemu se nađem… da spoznam njega i snagu uskrsnuća njegova.“ (Fil 3, 7-10). Nažalost, bilo je vremena kad smo i mi u našoj Galileji zaboravljali, ignorirali, štoviše, i borili se protiv Kraljevstva Božjega – osobe Isusa Krista, Imena u kome nam je budućnost. Okretali smo mu leđa i priginjali se nad kontejnere otpada u koje smo zarobljeni upadali. Bilo je takvih otpadâ, ideologijâ i pandemija zla, a neke se stalno pokušavaju reciklirati. Trajni izvori straha, tjeskobe, nasilja te korijeni zla i smrti klijaju upravo iz takvih opasnih kontejnera.

7. Draga braćo i sestre, Radosna vijest: „Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje nego uskrsnu!“, najvažnija je vijest i najveće bogatstvo, jedina nada za Galileje našega svakodnevlja, uloga i odnosa. Doista, približilo nam se Kraljevstvo Božje. Potrebno je otvoriti, usmjeriti i uskladiti naš zemaljski hod, planove i programe, male i velike uloge s Onim koji ide pred nama, s budućnosti u koju nas vodi uskrsli Gospodin: naša mjera punine čovještva i ostvarenja ljudske povijesti. Raspeti i uskrsli Gospodin čeka, prati i sustiže nas odbjegle da zagrije naša srca, otvori nam oči i ohrabri korake na zajedničkom hodu, jer on je Emanuel, Bog s nama, s nama prisutan sve do svršetka vremena.

„Približilo se Kraljevstvo Božje!“ Približimo se i mi utjelovljenoj Riječi Božjoj – uskrslom Kristu Gospodinu! Ne ostanimo indiferentni, na distanci, zatvoreni u isječak svoga kutka vremena i prostora. Približimo se i otkrijmo novi himan i univerzalni statut Kraljevstva Božjega kojeg nam je On predao: molitvu Oče naš! Ove riječi žele biti himan i statut Božje novosti u našim Galilejama. Recimo mu svakodnevno: „Dođi kraljevstvo tvoje!“. Prije svega otvorimo mu naša srca, naše obitelji, društvo i svijet! Često se danas kaže da smo svi na istoj lađi, ali naše zajedništvo daleko više izvire iz svijesti da nam je jedan Bog Otac.

8. U svjetlu uskrsne budućnosti hodimo ovom zemljom i plovimo na moru života kao građani neba odjeveni dostojanstvom sinova i kćeri Oca nebeskoga, kao braća i sestre međusobno. Odbacimo i pokopajmo podjele i ratove! Izađimo iz raznih oblika grobova i smrti! Ne tražimo živoga među mrtvima. Približimo se u našoj Galileji – Kristu Gospodinu, Kralju raspete i uskrsle ljubavi; Putu mira i pomirenja; Istini o Bogu i čovjeku; Životu i nadi naše budućnosti. Pođimo mu ususret iz naših sumnji s povjerenjem; iz ravnodušnosti s oduševljenjem; iz sebičnosti s iskrenim sebedarjem; iz samodostatnosti s pogledom na svoje bližnje… Njega koji je došao služiti, a ne biti služen, prepoznat ćemo svakodnevno u našoj Galileji, u braći i sestrama: nezaposlenima, umirovljenicima, bolesnima, prognanima… „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25, 40).

Ako gradimo Galileju bez Krista raspetoga i uskrsloga onda gradimo Babilon koji se ruši nestaje. Ne bojmo se zato otvoriti i usmjeriti naš život, brak i obitelj, društvo i svijet našoj nadi – Onomu koji jest – po kojemu mi jesmo i po kojemu ćemo biti u punini uskrsloga života Kraljevstva Nebeskoga.

Krist uskrsnu, doista uskrsnu! Aleluja! Aleluja!

Vaša braća i nadbiskupi,

✠  Marin Barišić

splitsko-makarski
nadbiskup metropolit

✠  Dražen Kutleša

splitsko-makarski
nadbiskup koadjutor