Drage moje sestre i braćo moja u Kristu!

Misaoni svijet današnjeg čovjeka više oblikuju filmovi ili televizijske serije negoli biblijski način razmišljanja. Stoga se može dogoditi da i Isusovo uskrsnuće shvaćamo poput nekog sretnog svršetka pravednog čovjeka nakon njegovih teških, mukotrpnih iskušenja. Sad već nema više mukâ, prebrodili smo teške trenutke i sve to prepuštamo zaboravu.

Međutim, Isusovo uskrsnuće ne smijemo promatrati na takav način. On ne želi da zaboravimo Njegovu muku i smrt. Proslava našega Spasitelja ne obezvrjeđuje Njegovu mučeničku smrt na križu. On želi da to ostane vječni spomen za sve nas. Ona slava i snaga koja je bila skrivena u Isusu patniku, u zoru Uskrsa postala je vidljiva u Njegovu uskrsnuću.

Nedvojbeno, najtemeljitija tvrdnja i najvažniji događaj, najveća radosna vijest naše kršćanske vjere jest Kristovo uskrsnuće. U njemu nalazimo smisao našim stremljenjima, čak i našim jadima. Naime, sam Isus Krist, koga je apostol Petar u svom govoru jeruzalemskom puku nazvao „začetnikom života“ (Dj 3,15), došao je da imamo život i to u izobilju (usp. Iv 10,10).

Isus je svojom smrću i uskrsnućem nadvladao samu smrt i prolaznost. Time što je uskrsnuo, nas, svoje vjernike, oboružao je takvom milošću da možemo uskrsnuti na jedan nov, nepropadljiv, vječni život. Taj život je već na ovom svijetu skriven u nama i naš Spasitelj želi da se ta stvarnost očituje i u našoj svakidašnjici. Ovaj vječni život je zapravo život Presvetog Trojstva, izvire od Nebeskog Oca i izlijeva se na nas slabašna stvorenja po uskrsnuću Isusa Krista u Duhu Svetom.

Za nas je Isusovo uskrsnuće zaista radosna vijest jer, zahvaljujući tome, postali smo i mi dionici božanskog života. Ta vjera nam pruža snagu u našim patnjama, u našim bezizglednim okolnostima, budući da svoju konačnu riječ nema niti trpljenje niti smrt. Ima uskrsnuća! Postoji vječan, trajan i sretan život! Stoga, želim vama, drage sestre i braćo, da ova nada obasjava vaša srca dok predanim duhom proslavljate radosne dane našega Uskrsa!