Uskrsna poruka vojnoga ordinarija u Republici Hrvatskoj Bogdana

Draga braćo i sestre obasjani svjetlom vjere u Kristovo uskrsnuće!

1. Pri kraju smo četrdesetodnevnoga korizmenog vremena i na početku Velikoga tjedna, pred Svetim trodnevljem i središnjom proslavom Uskrsa. Sabiremo u rukovet ljubavi sve dobre i plemenite nakane, odricanja, pokore i postove, molitve i djela bratske ljubavi, vidljive znakove obraćenja i čišćenja srca. Po tim ljekovitim sredstvima ozdravljamo od svoje zloće i kidamo nerazmrsive spone grijeha da u nama mogu odjeknuti radosni usklici uskrsnoga hvalospjeva i pobjedne pjesme. Uskrsna je Aleluja oda radosti životu, pobjedi života nad smrti, svjetlosti nad mrakom, ljubavi nad mržnjom, nade nad beznađem i očajavanjem. Isus Krist je svojim uskrsnućem skršio moć grijeha i uništio «žalac smrti», a «Pobjeda iskapi smrt» (1Kor 15, 54 – 55). On je početnik našega spasenja, «Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak» (Otk 22, 13), sjajna zvijezda Danica, «Danica koja ne zna zalaza, povratnik od mrtvih koji svijetli svakom čovjeku te živi i kraljuje u vijeke vjekova» (Exultet – Svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći u uskrsnome bdjenju). Crkva neoslabljenim žarom slavi i naviješta ovu nadvremensku istinu, otajstvo preobrazbe i obnove čovječanstva i svijeta po izvanrednoj Božjoj snazi, raspirujući plamen vjere i nade u spašenim grješnicima koji podnose razne nevolje i trpe na putu prema vječnosti – «Božji narod na putu», «putujuća Crkva – Ecclesia peregrinans».

2. Svako vrijeme poznaje svoje muke. Nešto duže od dvije godine suočavamo se s pandemijom izazvanom koronavirusom koja je ostavila vidljive i manje vidljive tragove koji će se s vremenom tek pokazati. Što smo sve proživljavali i kako teško podnosili ograničavanje kretanja, na trenutke do potpune zatvorenosti i izoliranosti, života na kapaljku. Stoga smo se obradovali nedavnoj objavi o popuštanju i stavljanju izvan snage gotovo svih mjera i najavi skoroga kraja pandemije. Čovjek je biće odnosa i upućenosti na druge, dijeli s drugima radosti i žalosti, tuge i tjeskobe, nadanja i planove. Nitko sam ne može biti sretan, a nepodijeljena žalost i nesreća slamaju.

3. Istodobno dok se veselimo normalizaciji života s bolom svjedočimo o krvoproliću i širenju ratnoga vihora u svijetu, osobito posljednji mjesec i pol u Ukrajini. Krvavi pohodi i nasilje bez granica, apokaliptični prizori izazivlju strah i strepnje. Uznemireni i nesigurni pred otvorenim prijetnjama od većega uništenja, izgubljeni u moru selektivnih informacija i teorija urota uzetih iz mnogo veće zalihe zla, sve manje razumijemo svijet oko sebe. Kao da je cijeli svijet i čovječanstvo, sve što se stoljećima gradilo, na kocki. U općoj neizvjesnosti svakim danom raste naša nijemost i nemoć, a umanjuje se povjerenje i optimizam. Stravične i jezive slike opustošenih gradova i sela, ranjenih i ubijenih, napose djece i nemoćnih civila, kolone prisilno raseljenih podsjećaju nas na strašnu cijenu koju smo početkom devedesetih platili za svoju slobodu. Boli spoznaja da povijest i nije učiteljica života, jer su ljudi nemarni i samovoljni učenici koji ponavljaju pogrješke i podliježu sponzoriranomu sustavnom uništavanju u kajinovskim bratoubilačkim ratovima. Zlo je najsnažnije kada se zaogrne plaštem dobra.

4. Dugo svijet nije bio u ovakvoj krizi i opasnosti. Čovječanstvo prolazi agoniju Getsemanskoga vrta. S mnoštvom pitanja bez pravih odgovora. Najviše što trenutno možemo učiniti jest povijati rane izranjenima «u bijeli omot ljubavi» (bl. M. Bulešić), izravno pogođenima i žrtvama rata, otvoriti riznice dobrote koje još čuvamo, pokazati solidarnost, suosjećajno srce i lice ljudskosti. S druge strane, u nemoći se rađa skromnost i poniznost, snažnija upućenost na Boga i povjerenje u njegovu svemoć, s obnovljenim pronalaskom «nebeskoga cilja» i otkrivanjem Božje volje.

5. U obredu Velike subote upalit ćemo od pripravljena ognja uskrsne svijeće priznajući Krista jedinim gospodarom vremena, kojemu pripada sva čast i slava, «njegova su vremena i vjekovi, njemu slava i vlast po sve vjekove vječnosti». Svjetlost uskrsne svijeće simbolizira uskrsnuloga Krista i unosi se u crkvu da obasja i rasvijetli mrak. Svijet vapije za uskrsnom svjetlosti i onima koji će je unositi u tmine našega vremena. Sin se Božji rodio da prosvijetli i zagrije svijet božanskom ljubavi, a smrću i uskrsnućem raspršio je tamu zla i grijeha donijevši spasenje onima koji za njim čeznu.

6. Prazan grob na uskrsno jutro nemalo je zbunio žene koje su ga pohodile, s anđelovim pitanjem: «Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: ‘Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane’» (Lk 24, 5 – 7). Zbunjenost i sumnje obuzele su i učenike, u strahu su, zatvoreni i skriveni od ljudi. Sve se mijenja kada im se ukazuje Krist, živi i uskrsnuli, pobjednik nad smrti i donosi mir: «Mir vama!» Od zdvajanja i razočaranja dvojice učenika: «A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela» (Lk 24, 21) do Tomine uvjerenosti: «Gospodin moj i Bog moj» (Iv 20, 28).

7. Mir nam treba. Izmučenu i ophrvanu čovječanstvu mir je potrebniji od kruha i vode. Dragi svećenici, vojni i policijski kapelani koji sudjelujete u dušobrižništvu Vojnoga ordinarijata, neka vas uskrsnuli Gospodin osnaži da s posebnom brižnosti možete njegov mir donositi svima za koje se duhovno skrbite.

Mir uskrsnuloga Krista neka zahvati sve djelatnike Vojnoga ordinarijata, hrvatske vojnike i policajce, osobito one u mirovnim misijama, službenike i pripadnike Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova u Republici Hrvatskoj, pripadnike Civilne zaštite, Crvenoga križa, vatrogasce i službe spašavanja, hrvatske branitelje i sve koji su povezani s našom biskupijom. Milost i mir uskrsnuloga Gospodina Isusa Krista sa svima! Sretan Uskrs!

U Zagrebu 10. travnja 2022., na Nedjelju muke Gospodnje.

          ✠  msgr. Jure Bogdan,

vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj