Draga braćo svećenici,

drage sestre redovnice,

dragi Kristovi vjernici laici,

cijenjeni svi drugi moji suvremenici, ljudi dobre volje!

„Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu!“

(Ps 118,24)

Ove radosne i poticajne riječi iz starozavjetne knjige Psalmi izriču radost Božjeg naroda, zbog njegova uvjerenja da je Bog Stvoritelj ujedno Gospodar povijesti i naroda i cijelog čovječanstva, te da je On i temelj i vrhunac svake ljudske istinske sreće, uspjeha i ostvarenja.

Dan o kojem je riječ u ovom psalmu zapravo je dan Kristova slavnog uskrsnuća od mrtvih; jest blagdan svih blagdana. Sadržaj toga – za nas kršćane najradosnijeg dana u godini – potiče nas da svoj život na zemlji tako osmislimo i usmjerimo kako bi se on mogao nastaviti u onoj punini koju nam je omogućio sam Gospodin Bog, naš Stvoritelj i Spasitelj.

Ovogodišnju svetkovinu Uskrsa mi, u našoj biskupiji i metropoliji, proslavljamo u ozračju „Godine Božje Riječi“, koja je proglašena u povodu 1600-te obljetnice smrti velikog crkvenog naučitelja, sv. Jeronima, porijeklom iz ovih krajeva.

Mnogima je poznata jedna tvrdnja ovoga sveca, koja glasi: „Nepoznavanje Pisama (tj. Svetog Pisma) nepoznavanje je Krista!“

Samo onaj tko se doista trudi što bolje upoznati Sveto Pismo, taj će dobro upoznati i Isusa Krista, za kojega apostol Pavao piše da je On „Božja snaga i Božja mudrost“ (1 Kor 1,24).

O tome Kristu slušamo i u slavlju uskršnje mise dio propovijedi njegova apostola Petra, a što nam je zapisana u novozavjetnoj knjizi Djela apostolska (Dj 10,34a. 37-43). U toj propovijedi je zapravo sadržan najstariji oblik, obrazac kršćanskog vjerovanja. A ono glasi ovako: Bog je ljudskom rodu objavio i ponudio svoj definitivni savez mira u Isusu Kristu, koji je novi Gospodar svijeta. Bog je Isusa iz Nazareta obdario svojom božanskom snagom i opečatio svojim Duhom tj. svojom životvornom snagom. Taj Isus je prošao Zemljom čineći dobro, ozdravljajući i oslobađajući sve koji su bili ugroženi i zarobljeni od Zloduha, od đavla. – Bog je bio s njime. Njegovi su ga sunarodnjaci razapeli i ubili. Ali ga je Bog, nakon tri dana, uskrisio od mrtvih. I kao uskrsli, Isus Krist se ukazivao – ne cijelom narodu, nego izabranim pojedincima. Oni će imati zadaću svjedočiti kako je On doista živ. Ti su svjedoci s Njime zajedno ne samo razgovarali nego i blagovali. A On ih je zadužio da o Njemu, kao božanskom Sucu cijelog svijeta, govore posvuda gdje se budu nalazili. Također, da tumače ljudima kako će svakome onome tko u Njega, Krista – ubijenog i uskrslog – vjeruje, biti oprošteni grijesi i oni će sigurno ući u puninu vječnog života i vječne sreće. Jer, Isus je umro zbog grijeha i opačina nas ljudi, a uskrišen je radi našeg opravdanja i našeg spasenja, kako nam tumači apostol Pavao (Rim 4,25).

Ovaj sadržaj najstarijeg kršćanskog vjerovanja Crkva je Kristova zadržala sve do danas. Crkva ga nudi i današnjem čovjeku kao jedinstvenu poruku spasenja. Takvu poruku nitko drugi na svijetu ne može ponuditi jer je ni nema!

Obojica apostolskih prvaka – i sv. Petar i sv. Pavao – povezuju međusobno Kristovo uskrsnuće i njegovu ulogu Suca svih živih i mrtvih. To ne čine da bi plašili ljude, nego da ljudima svih naroda i svih vremena pokažu put i način njihovog spasenja, tj. kako će opstati na tom Božjem sudu. To njihovo tumačenje Isusove sudačke uloge treba shvatiti kao radosnu vijest u pravom smislu te riječi. Apostol Petar pojašnjava da uskrsli Isus obavlja najprije svoju spasiteljsku službu prije nego što nastupi kao božanski Sudac.

Mi, članovi Kristove Crkve, vjerujemo Isusu Kristu kao jedinoj Božjoj Istini. On je i sâm za sebe tvrdio da je „Put, Istina i Život“ (Iv 14,6). Sve nas je ohrabrio rekavši: „U svijetu imate muku,  ali hrabri budite, ja sam pobijedio svijet“ (Iv 16,33).

Na temelju sigurne, neupitne Isusove pobjede, koja se tijekom crkvene povijesti uvijek iznova očituje, crpi Njegova Crkva svoj neuništivi optimizam. Njega ona nudi svijetu kao dragocjeni dar – u obliku svoje utemeljene, postojane nade. Crkva je tijekom svoje duge i burne povijesti navikla ustrajati u svome djelovanju kao služavka raspetog i uskrslog Krista. Taj svoj optimizam i svoju konstruktivnost nudila je i nudi ne samo svojim članovim, kršćanskim vjernicima, nego i svim drugim članovima ljudskog roda.

Isus Krist nikako ne pristaje da ga mi ljudi smjestimo u našu povijesnu prošlost. On ne želi biti kao neka sjena ili uspomena iz pripovijedanja proteklih vremena tijekom 20 stoljeća. On želi biti naš suvremenik. Želi spasiteljski djelovati i danas u svojoj Crkvi, u svakom od nas i po svakome od nas. On i ovoj našoj generaciji upućuje svoje obećanje: „Zaista, kažem vam, tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život“ (Iv 5,24).

Ova poruka o našem vječnom životu nije samo neka izjava o našoj budućnosti, nego je i pojašnjavanje naše sadašnjosti! Vječni život podrazumijeva: naša budućnost je na skriven način ova naša sadašnjost! Gospodin Isus Krist, koji će kao Spasitelj i Sudac ponovno doći – već je ovdje sada, danas! On danas, sada boravi usred svoga naroda, svoje Crkve, u srcima nas, svojih vjernika! Već sada smo mi po Kristu dobili udio u Božanskom vječnom životu! Već sada smo mi uključeni u taj i takav život! Zato i ova radosna vijest Uskrsa o vječnom, sretnom životu govori o kvaliteti našeg kršćanskog života na zemlji. Ona sadrži značenje i dubinu našeg sadašnjeg življenja.

Draga braćo svećenici, sestre redovnici i Kristovi vjernici laici,

podsjećam vas sve na riječi iz moje prve uskrsne poslanice, koju sam – kao banjolučki biskup – uputio davne 1990. godine tadašnjim članovima naše biskupije:

„Kristova smrt i uskrsnuće je temeljni događaj izmirenja ljudi s Bogom i međusobno. Apostol (Pavao) nas uči: ‘Svidjelo se Bogu u njemu (tj. Isusu Kristu) nastaniti svu puninu i po njemu uspostaviti mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima’ (Kol 1,19-20).

Vjerujući da nas je Bog u Kristu raspetom i uskrslom pomirio sa sobom i jedne s drugima, mi se ne mirimo s grijehom, podjelama i mržnjom – u sebi i u svijetu u kojem živimo. Uskrsli nam Krist ulijeva nadu i snagu za nove pokušaje i nova nastojanja, kako bismo ostvarili život dostojan čovjeka, u slozi i ljubavi… Izmireni po Kristu s Bogom, kao pojedinci i kao vjernička zajednica, možemo mir čuvati i produbljivati u svojim obiteljima, u mjestima gdje živimo i radimo, u narodu kojem s ponosom pripadamo i u državi čiji punopravni građani želimo biti.“

U međuvremenu, tijekom proteklih trideset – izuzetno dramatičnih – godina rata i poraća, obnašajući – po Božjoj volji – ovu odgovornu službu u Kristovoj Crkvi, mogao sam – zajedno s vama – između ostalog, iskusiti i ovo: Onaj tko želi biti istinski mirotvorac u jednom svijetu, odnosno životnom okruženju, u kojem vladaju egoisti, izrabljivači i ugnjetači ljudi i narodâ, preziratelji i Boga i čovjeka i grješnici svake vrste, taj treba u svojoj nesebičnoj ljubavi biti dosljedan i ići do krajnjih granica. Ali ne bi smio nikako zbog lažnog mirotvorstva oportunistički opravdavati zlo i nepravdu niti prodati pravo obespravljenih za neki samo prividni, lažni mir. Jer, bez pravde nema niti može biti pravednog, istinskog i trajnog mira, kako to naglašava i Božja poruka objavljena u Svetom Pismu: „Mir će biti djelo pravde“ (Iz 32,17).

Ovaj put, na svršetku moje – od Krista dobivene – službe u Njegovoj Crkvi, i nakon svega doživljenog i proživljenog, želim kao vaš brat u istoj vjeri i nadi i kao vaš suputnik prema vječnosti, ostaviti svima vama – koji me želite čuti – svoju zadnju poruku, kao svojevrsni testament:

Nemojte nikada zaboraviti koji su vam i kakvi korijeni vašeg životnog stabla i kojega ste i kakvog ste stabla grane! Vaš korijen je Kristova Radosna vijest o prevažnoj ulozi – za svakog od vas – njegove muke, smrti i uskrsnuća! Vaše stablo, koje unatoč svim burama, olujama, gromovima i požarima, opstaje već 2000 godina jest Kristova Crkva1 Na tom neuništivom stablu vi imate zadaću da budete plodne grane! U Evanđelju i u Crkvi vi susrećete živoga, milosrdnoga Krista, svoga Spasitelja, koji želi biti životni suputnik svakome od vas. A samo On ima riječi života vječnoga, kako to pred njim ustvrdi njegov apostol Petar, a donosi u svom Evanđelju apostol Ivan (usp. Iv 6,68).

Sada i vi svi, zajedno s drugim ljudima i narodima oko vas, proživljavate vrijeme promjenâ i krizâ. Kao što su često u prošlosti naši pređi uspijevali, tako ćete i vi uspjeti sve sadašnje nevolje uspješno prebroditi uz pomoć one duhovne energije koja dolazi iz neiscrpnog, snažnog vrela Kristova Evanđelja! Međusobno se volite i budite solidarni jedni s drugima! Držite se dalje od svakog oblika ogorčene uskogrudnosti i netrpeljivosti! Tražite i izgrađujte nove staze bratstva i povezanosti među ljudima i narodima! Produbljujte vaše već postojeće načine i vašu praksu međusobnog darivanja i primanja, međusobnog prihvaćanja i pomaganja, kako biste izgrađivali i širili u ljudskoj obitelji kulturu Evanđelja, gdje će Isus Krist, živ – jučer, danas i dovijeka – moći biti usrećujući odgovor na sva bitna pitanja zabrinutih, nemirnih, a ne rijetko i beznadnih ljudskih srdaca!

Nasljedujte i ubuduće Isusa Krist, umrlog i uskrslog, za spas cijelog ljudskog roda! Budite Njegove ruke i Njegovo srce za vaše bližnje: srce koje će praštati, ljubiti i moliti, a ruke koje će raditi i služiti!

Imajte uvijek na pameti ovu istinu i prenosite je svojim potomcima: Dobrota je u stanju nadvladati zloću, život je jači od smrti, a ljubav Božja je moćnija od svih grijeha cijelog svijeta!

To je bît i glavni sadržaj Uskrsa!

Od srca vam svima, draga braćo svećenici, sestre redovnice, Kristovi vjernici laici – u našoj biskupiji i izvan nje, kao i svima vama, dragi moji sugrađani i suvremenici dobre volje – želim od Boga izmoliti blagoslovljen i radostan – ne samo ovogodišnji Uskrs, nego i sve buduće zemaljske Uskrse, kao i vaš vječni Uskrs na Nebu!

Vaš brat u Kristu uskrslom

Franjo, biskup, v.r.