Bdjenje je počelo blagoslovom ognja na trgu ispred zadarske katedrale, odakle su nadbiskup i koncelebranti s uskrsnom svijećom te puk ušli u mračnu katedralu. U dolasku do prezbiterija svećenici su puku dijelili svjetlo s uskrsne svijeće da upale svoje svijeće. Hvalospjev uskrsnoj svijeći otpjevao je đakon Mate Žilić.

Vazmeno bdjenje je sveta noć, vrhunac svetog Trodnevlja a geste koje prate liturgiju Bdjenja, blagoslov ognja, svijeće i polutama katedrale, navještena čitanja koja su Božja riječ upućena nama, tumače nam sve što slavimo, rekao je mons. Puljić.

„U ovoj svetoj noći slavimo najdublje bdjenje, najsvečanije slavlje i najčudesniji događaj. U toj noći Krist je raskinuo okove smrti. Mi nikada nećemo svojim razumom dokučiti i razumjeti da je Bog umro, pa uskrsnuo. Isus je doista uskrsnuo! To je naša snaga! To je snaga vjere, to je snaga Crkve“, poručio je mons. Puljić, potaknuvši da dokučimo to otajstvo.

„U liturgiji te noći isprepliću se tolike zbilje, događaji naše svete vjere, naše prošlosti. Tu se prelazi iz jednog svijeta u drugi, iz tame u svjetlost, iz smrti u život, od grijeha u milost i svetost. Svečanost te noći tvore liturgija svjetla i riječi na početku, pa liturgija vode i krštenja koja završava slavljem euharistije“, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je obred Bdjenja „svemirski događaj“, započet pod vedrim nebom.

„To je nadpovijesna milosna stvarnost koju nam je Krist objavio po svome križu, muci, smrti i uskrsnuću. Sin Božji izlazi iz krila duha životvorca u zagrljaj smrti kako bi nas izveo iz tame u svjetlost, iz smrti u život, iz grijeha u milost i svetost. Zato liturgija bdjenja spaja nebesko sa zemaljskim, a božansko s ljudskim umrežuje i povezuje“, poručio je mons. Puljić.

Ta se noć nadovezuje na liturgiju Muke Gospodina našega Isusa Krista koji na Veliki petak nosi križ i umire na Golgoti za naše spasenje. U drami Velikog petka otkrili smo misterij velikog boja između ljubavi koja se bezrezervno predaje i tajne zla koja se očituje u neshvatljivom neprijateljstvu prema Sinu Božjem“, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da u obredima bdjenja odjekuju riječi satnika „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin čovječji“.

„Otiđimo sa sviješću i osjećajem da je Sin Božji s nama. On je zaklani Jaganjac koji uskrsava, on je snaga naša. Bez njega ne možemo, bez njegove Riječi ne možemo“, istaknuo je nadbiskup, naglasivši da se u noći Bdjenja zbio jedinstveni događaj u povijesti ljudskoga roda. O Kristu koji je umro, bio je pokopan a uskrsnuo je, svjedoče prvi vjesnici, svjedoci njegovog uskrsnuća.

„Uskrs je temeljac naše vjere. I Pavao je rekao, da Krist nije uskrsnuo, uzalud je sva naša vjera. Isus je uskrsnuo – u to smo sigurni i to vjerujemo. Uskrsli Krist je središte naše vjere. On je naš smisao i otkupljenje“, poručio je mons. Puljić.

Nadbiskup je blagoslovio vodu u zdencu u prezbiteriju katedrale te je puk poškropio blagoslovljenom vodom. Za vrijeme bdjenja svi vjernici obnovili su krsna obećanja.

Osobitost ovogodišnje liturgije Bdjenja bio je događaj koji se dosada prvi put zbio u zadarskoj prvostolnici.

Završetak Neokatekumenskog puta obnovom krsnih obećanja za vrijeme Bdjenja obilježili su članovi prve zajednice iz katedrale Sv. Stošije koji su prošli skrutini, a pripadaju Neokatekumenskom putu između 25 i 30 godina. Odjeveni u bijele haljine, nakon blagoslova ognja na trgu ispred katedrale, ušli su u katedralu hodeći u procesiji po dvoje ispred nadbiskupa Puljića.

Nadbiskup je s radošću pozdravio i don Piera Giorgia koji je suslavio u liturgiji Bdjenja, a došao je iz Pule.

Na završetku svoga puta neokatekumeni obnavljaju krsna obećanja. Neće više imati skrutinije, nego će se i dalje okupljati na Službi riječi i euharistiji. „Skupina vjernika odjevena je u bijelu haljinu, to je simbol bijele haljine koju smo kao mala djeca primili na krštenju. Pripadnici su Neokatekumenskog puta koji imaju svoju duhovnost rasta. Oni su prije 30 godina započeli taj hod u različitim prijelaznim fazama i došli do ovoga vrhunca. Zato zahvaljujem Giorgiu što je s nama i što je doveo ovu ‘četu izabranih’ za koje vjerujem da su dobri katolici“, rekao je nadbiskup Puljić.

„U duhovnosti Neokatekumenskog puta osobito bih htio istaknuti njihovu oslonjenost na Božju riječ. Na Riječ koja je Božje Pismo, to je nama napisano. U svemu tome hodu i duhovnosti, oni se, osim euharistijskog slavlja, okupljaju još jedanput tjedno kako bi više proučili Božju riječ. Drugo što je osobito značajno u toj duhovnosti je obiteljski duh, obiteljska duhovnost, duh molitve. Ovi prisutni u katedrali prije desetak godina primili su Brevijar. Svaki dan mole ono što smo mi svećenici i redovnici obavezni moliti. Oni nisu obvezni to moliti, ali su prihvatili molitvu Brevijara kao svoju dnevnu duhovnost, da mole sve dijelove Brevijara koji su tamo predviđeni. I to je snaga naša“, istaknuo je nadbiskup Puljić.

Nadbiskup je podsjetio kako su hrvatski biskupi za vrijeme proslave Branimirove godine 1979. u Ninu, „sav duhovni život kršćanstva saželi u Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi“.

„Mi ne možemo bez euharistije, bez mise. Ali ne možemo ni bez molitve. Ako želimo preživjeti, proživjeti kršćanski u ovom svijetu, potrebna nam je ta duhovnost molitve, i to svakodnevne. Zato mi je drago što će na Bdjenju ova skupina pred nama u katedrali, smijem se malo našaliti: sada ih možemo zvati službenicima Božjim, slugama Božjim, budući da je završio taj hod i hoće pred nama obnoviti krsna obećanja“, rekao je mons. Puljić, naglasivši kako u krsnim obećanjima ispovijedamo ono što vjerujemo ali se i odričemo Sotone i neprijatelja ljudskog roda od početka.

Među 40 vjernika, članova Neokatekumenskog puta odjevenih u bijelu haljinu bila su i trojica svećenika Zadarske nadbiskupije: don Marinko Duvnjak, don Ante Delić i don Zbigniew Jacek Korcz.