Utjeloviti kršćanstvo u različite kulture

– Čovječanstvo mnogo duguje kršćanskom Istoku
– Protiv sveobuhvatnog kulturalnog monolitizma
– Fjodor Dostojevski među najvećim piscima svih vremena

Predraga braćo i sestre!
1. Kršćanstvo ne samo da je duboko označilo duhovni život čovječanstva, nego i uljudbu narodâ. Putovanje koje ću poduzeti sljedećeg petka i subote u Mađarsku na proslavu spomena tisućite obljetnice slavne benediktinske opatije u Pannonhalmi, istaknut će također veliku povezanost vjere i uljudbe, koja dolazi do izražaja u tom prekrasnom središtu zapadnog redovništva na granicama s istočnim kršćanstvom.
Za neizmjerno blago čovječanstvo duguje kršćanskom Istoku. Stoga tu želim iskazati poštovanje njegovoj bogatoj i mnogolikoj uljudbi, koja se ističe u monumentalnoj arhitekturi Carigrada, Moskve, Sankt Peterburg i tolikih drugih gradova. Ta kultura odsijeva i u blistavim mozaicima, u pozlaćenim kupolama, u slikama bogatima otajstvom, te u samim toliko svečanim i bogatim liturgijskim kretnjama. Istočna vjerska umjetnost svjedoči Kristovu slavu, bilo da ga prikazuje u veličanstvenom liku Pantokratora (Svevladara), bilo da ga označuje u tihom zajedništvu božanske bliskosti, kao što se to vidi, naprimjer, na lijepoj slici Presvetoga Trojstva od Andreja Rubljova.

2. Uljudba istočnog kršćanstva stvorila je također snažne književne izričaje, znatno pridonoseći uzdignuću ljudske svijesti, također u naše doba. Želeći dati primjer, meni veoma drag, mislim na Vladimira Solovjova. Za njega je temelj kulture priznavanje bezuvjetnog postojanja drugoga. Odatle njegovo odbacivanje sveobuhvatne uljudbene jednoličnosti, nesposobne poštivati i prihvatiti mnogostruke izraze civilizacijâ. On je bio povezan s takvim gledanjem i kad se odvažio biti oduševljeni prorok ekumenizma, žrtvujući se za ponovno sjedinjenje između pravoslavlja i katolištva.
I kako onda zaboraviti, među najvećim piscima svih vremena Fjodora Dostojevskog? Njegov vjernički pogled prodire u dubine ljudske duše, opisujući veliku pustolovinu slobode u njezinim bezgraničnim pravcima, u svjetlu uvjerenja da je Krist tajna prave slobode. U dubini svog ljudskog i kršćanskog gledanja, on dotiče doista sveopće žice, izražavajući blisko poznavanje čovjeka i veliku skrb za njegovu sudbinu. Duboka jezgra njegove misli je ljubav prema Kristu. U njemu vidi iskonsku ljepotu, ljepotu koja ne zalazi, ljepotu koja “spašava svijet”. Zbog toga se duboko žalosti – dovoljno je sjetiti se slavne “Legende o velikom inkvizitoru” – kad primjećuje da se ljudi, ponekad i sami vjernici, boje Krista, boje se istinske slobode koju je On donio.

3. Molimo Svetu Djevicu da nam pomogne duboko utjeloviti kršćanstvo u kulturu. Rascjep između Evanđelja i kulture – kao što reče Pavao VI. – drama je našeg vremena (Evangelii Nuntiandi, 20). Otkrivajuai velika kulturna bogatstva kršćanskog Istoka, u novom dijalogu zajedništva, dopustit ćemo kršćanskom svjedočenju disati, i na toj razini, s oba “plućna krila”, pružajući svoj dužni doprinos budućnosti čovječanstva.