Braćo i sestre u zajedništvu trojstvene Božje ljubavi, oslonjeni na svjedočanstvo vjere apostola Petra, u zagovornoj brižnosti Majke Marije!

Slavimo euharistiju, dajemo hvalu Gospodinu, pogleda i srca usmjerena osobito prema vama koje prepoznajemo u imenu ‘Radio Marija’. Svaka je euharistija dioništvo ljudi u daru Božjega života. Taj dar kao ‘čest’, kao česticu nosimo u iskrenim čestitkama, dajući djelić sebe drugima, prepoznajući svoje bližnje ugrađene u naše živote.

Takvom čestitkom čestitamo jubilej, 25. obljetnicu Radija, njegova emitiranja, svima vama: dragi djelatnici, suradnici, podupiratelji, prijatelji, molitelji, slušatelji. Kao izaslanik našega zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, donosim njegove blagoslovne čestitke i molitveno zajedništvo.

Običavamo reći da se nešto prenosi radiovalovima, ali njima prethodi netko tko te valove pokreće; ne ovise isključivo o tehnici, nego o srcima ljudi koji su prihvatili dodir Božjega Duha, ‘val’ Gospodina i Životvorca. Puno je onih koji su radiovalovima dali i daju gibanje s pomoću valova srca. Sve njih, žive i preminule, unosimo u ovu najizvrsniju molitvu.

Među njima, među nama, danas posebno pozdravljamo i čestitamo glavnomu uredniku, patru Stjepanu Fridlu. Svi koji ga poznajemo znamo koliko se daje u usklađivanje dodira i valova Duha s ljudskim čežnjama i potrebama, željan svaku ljudsku radost i bol predati Isusovu i Marijinu Srcu. Ono nam je u ovoj crkvi, posvećenoj njezinu Srcu, posebno blizu.

Čestitarski pozdravljam članove Udruge Radio Marija i njihovu predsjednicu, gospođu Nevenku Mišić.

Posebno nam je draga prisutnost apostolskoga nuncija, mons. Giorgia Lingue, u kojoj čitamo i povezanost Nuncijature od početaka Radija i znakovitost današnjega jubileja koji slavimo na blagdan Katedre sv. Petra, u povezanosti s papom Franjom i u molitvi za njega.

U ovoj ljepoti slavlja Kristova Tijela, Crkve, pozdravljam cijenjenoga provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, patra Dalibora Renića, kao i sve vas, draga subraćo svećenici, redovnici i redovnice, drage obitelji, očevi, majke, djedovi, bake, djeco i mladi.

Predajemo Gospodinu sve svoje nakane; ispovijedamo s Petrom Krista Spasitelja, ponizno moleći milosrđe nebeskoga Oca: da vidi naše kajanje, da nam se smiluje, da nas oslobodi grijeha i daruje radost obraćenja.

Homilija

1. Kada me pater Fridl prije dvadeset dana, tu u sakristiji, zamolio da predvodim ovo slavlje – onako kako to samo on zna: da i ne pokušate pronaći neki, više ili manje opravdan, izgovor – pitao sam ga u kojemu bih smjeru trebao razmatrati, tražiti vodilje za homiliju i moliti Gospodina za pomoć. On mi je odgovorio: „Ivane, samo govori iz srca i sjeti se svoje majke.“

Naizgled, nisu to baš bile smjernice koje bi mi puno pomogle. Naizgled… Pohranio sam ih u sebi, razmišljao o današnjoj Božjoj riječi, o prošlosti Radija Marije, o ljudima i o događajima tijekom proteklih dvadeset i pet godina, a onda se vratio na Patrove riječi.

Srce i majka uvijek su povezani. Osim toga, ovdje na Jordanovcu, zbog raznih životnih okolnosti, ne mogu ne misliti na svoju mamu, osobito zbog toga jer je baš tu u Bolnici preminula, praćena brigom medicinskoga osoblja, ali i molitvama, među kojima je bila i isusovačka blizina (pater Ivica Musa).

Mama je voljela Radio Mariju; rado mi je pripovijedala o tome što je i koga je čula, što ju je dirnulo; i u tome se govoru osjetila vedrina, povezanost, sigurnost… Nije govorila o drugima programima; nije uspoređivala Radio Mariju s drugim postajama. Imao sam dojam da je to jednostavno njezin radio; drugi joj nisu trebali. Tako privrženo i toplo, tako prepoznatljivo, da se u njoj se usudim vidjeti velik broj ljudi koji imaju iste osjećaje i istu ljubav.

Dok druge radiopostaje imaju slušatelje, Radio Marija ima ponajprije molitelje. Koliko sam samo puta čuo vjernike koji su mi rekli: Znate, tako mi je drago moliti s Radio Marijom. Taj je radio, odnosno ljudi s kojima su vjernici povezani, njima poput osobe, vjernoga suputnika koji prati, tješi, ohrabruje i potiče na ljubav.

2. Braćo i sestre, gledajući istim očima srca povezanost ovoga jubileja i naviještene Božje riječi privukle su me dvije vrlo govorljive neobičnosti.

Prva je činjenica da emitiranje Radio Marije u Hrvatskoj nije počelo na neki dan izravno poveziv s Marijom, s nekim njezinim naslovom, na neki ‘marijanski blagdan ili spomen’, nego na blagdan kojemu je u naslovu apostol Petar. Ipak, sam sadržaj tiče se otajstva Crkve, neodvojivoga od Marije, nenametljive, a prisutne, baš kako to i dalje čini naša Zagovornica.

Druga je neobičnost da je emitiranje, širenje Radosne vijesti i glasa kršćanske kulture putem Radio Marije u Hrvatskoj u odnosu s ovim Evanđeljem. Naime, odlomak koji smo upravo slušali završava rečenicom: „Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.“ (Mt 16, 20) Očekivali bismo da tu istinu treba svima reći. I trebat će, ali sve na način koji nije vođen ljudskim razlozima i ciljevima.

Dvije neobičnosti, koje to zapravo i nisu. Štoviše, u njima čitamo posebnost poziva i poslanja medija koji žele nositi odlike crkvenosti. Mediji su posredništvo. Ako to zaborave, i sami postanu sadržajem, zanemaruju svoju narav, jer zaboravljaju posredovati drugo i Drugoga, a počinju prikazivati sebe, narcisoidno se zagledati u svoj lik i u dojmove o njemu.

3. Vjerujem da nam za šire razumijevanje toga poslanja može pomoći današnja evanđeoska riječ. Neki su mudro zaključili da su pitanja važnija od odgovora, misleći pritom na istinu da nas odgovori mogu uspavati, zadržati u nepokretnosti, dok nas pitanja pokreću. Čini se da se i danas vrlo rado, brzo daju odgovori, ali kao da smo previše suzdržani u postavljanju pravih i potrebnih pitanja.

Isus je sâm s učenicima. Polazište mu je ono što drugi govore o njemu, ali mu je stalo do toga što oni osjećaju, što su oni susreli; želi čuti kako glasi njihov životni odgovor, što im je u srcu. I kao da ne očekuje ponavljanje onoga što drugi govore. To se osjeti u onome početnome ‘A’: A, što vi kažete… Vi koji ste nešto drugo; vi koji idete za mnom, nakon što ste ostavili svoje sigurnosti. Čeznuo je za odgovorom koji ne dolazi iz ljudskih razloga.

I čuo ga je. Obradovao ga je, jer je vidio objavu svoga Oca, suradnju koja nadilazi zemlju, apostole na putu Kraljevstva. I govori Petru o stvarnosti koja nema polazište ni dolazište u prolaznosti: o ključevima kraljevstva, o vezanju i odrješivanju.

Petru će biti dano da se u njegovim postupcima ogleda susretište zemlje i neba. Čvrstoća i oslonac koji neće biti nadvladan. U ljudskoj slabosti, trajno će se očitovati Božja snaga. Predivno i zastrašujuće; čudo svetosti koja preobražava grješnost.

Može li to biti poticaj i nama? Mogu li iz toga učiti i katolički mediji? Svakako. Očito da je najprije u Crkvi, u zajedništvu vjernikâ, računajući na prisutnost Božjega Duha, potrebno postaviti i razmotriti pitanja i ne jednostavno ponavljati odgovore i mišljenja drugih, tuđe programe i načine, nego otvarati prostore traženja istine, polazeći od vjere; od dobra, istine i ljepote; dati da ta otvorenost odrazi nebeski sjaj.

A gdje naći bolji primjer od Marijina?

4. Budući da u povijesti Radio Marije živi svijest da je on njezino djelo, proizišlo iz molitve upućene Njoj, posebice iz molitve Krunice, smatram prikladnim ponovno čuti njezine u Bibliji sačuvane riječi, u kojima je naznačen program, narav i način potrebnoga djelovanja, i radija i nas, Kristovih učenika i učenica.

Upadno je da sve Marijine riječi dolaze iz razgovora, iz susreta.

Prva izgovorena Marijina rečenica u Svetome pismu je pitanje. Marija postavlja pitanje: Kako će to biti, kad ja muža ne poznajem? (Lk 1, 34) I dobiva odgovor: Duh Sveti sići će na te… Bogu ništa nije nemoguće.

Druga je riječ: Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po tvojoj riječi. Prihvaćanje kao služenje postaje ispunjenjem i djelotvornom snagom koja gradi nebesko kraljevstvo. Sve započinje Božjim planom, njegovim ulaskom u naše živote, a nastavlja se prihvaćanjem djelovanja Duha.

Treća je hvalospjevna, molitvena riječ: „Veliča duša moja Gospodina!“ To je riječ oduševljenja, pjesme, razigranosti, života koji susreće život; zagrljaj dviju majki.

Četvrta je riječ pitanje Isusu, majčinski prijekor: Zašto si nam to učinio? Nije li to pitanje čovjeka Bogu u iskustvu patnje? Marija čuva Isusov odgovor u svome srcu, premda ga ne razumije.

Peta je riječ naznaka Isusu na svadbi u Kani: Vina nemaju. Ta zagovorna riječ odnosi se na uočenu prijetnju mogućega nestanka radosti i nedostatka Duha. Ta neprilika u Njoj, koja je Puna milosti, ispunjena milošću, budi osjetljivost koja zna tko jedini može dati milosni dar, stvoriti novi okus i puninu smisla.
Zadnja je riječ upućena poslužiteljima, ali i nama, kao smjernica za življenje i djelovanje: Što god vam rekne, učinite! Marija ne kaže da činimo što ona kaže, nego što kaže Gospodin. Takvo je postupanje posvjedočila na Križnome putu, na Kalvariji, na Pedesetnicu.

Stavimo ih zajedno: pitanje, prihvaćanje, hvalospjev; nerazumijevanje/pitanje, zagovor i uputa. Prve tri riječi tiču se Marije, u prvome licu. Druge tri odnose se na druge, uključujući i nju samu. Šest riječi poput hodograma, poput šest područja koja mogu služiti i u razvijanju raznih crkvenih programa, među kojima su i medijski.

Svoje mjesto tu lako pronalazi i otajstvo današnjega blagdana. Naviknuti smo na imena svetkovina i blagdana u kojima se nalazi neki događaj spasenja, otajstvo ili ime svetaca i blaženika. U ovome je blagdanu ime jednoga predmeta – katedre – posebnoga sjedišta koji upućuje na učiteljsku službu, na “slatki nauk“, darovan u Svetome pismu i Predaji, povjeren Apostolskomu prvaku Petru. Sjedište za predsjedanje u ljubavi, vođeno svjetlom istine i oplemenjeno sigurnom nadom. Tako viđena katedra upućuje na Mariju. Ima li ljepšega učiteljskog sjedišta od Majčina krila i naručja, u kojemu se nađu i pitanja i oduševljenja, spokoj u strahovima i uvijek novi obzori Duha?

5. Gospodinu zahvaljujemo što u Radiju Mariji ima uistinu puno marijanskoga. Početci su ponizni, skromni, otvoreni nadahnućima i prožeti dragovoljnošću. To je kršćanski pristup. Nikada nisam vjerovao onim početcima koji su isticali zaslužnike i uglednike, pozivajući na veličinu i ‘elitizam’. Lijep je svaki početak koji odiše dragovoljnom suradnjom, a još su ljepši plodovi, ako se dragovoljnost nije izgubila i ako je ojačala.

Primijetio sam da su vam drage riječi iz poslanice apostola Petra koje su upućene poglavito nama biskupima i drugim starješinama u Crkvi, da svoje nadgledništvo ne vršimo koristeći prisilu, nego dragovoljnost, da ne radimo „radi prljava dobitka“ (aishrokerdōs), nego „oduševljeno“ (prothýmos).
Samo to omogućuje širenje Radosne vijesti.

Ime svakomu radiju dolazi od latinske riječi radius što znači štap, ‘špica’ na kotaču ili zraka svjetlosti. Ta je riječ povezana s riječju ‘radix’, korijen; nešto što je dugo, što ima daleki doseg, a polazi od nekoga središta. Poput korijena se hrani i odašilje hranu prema listovima i prema plodovima. Zadržimo tu sliku života i rasta kada je posrijedi Radio Marija. Njezin je radijus velik, svjetlo dopire najdalje, ako dopire do srca.

U središtu je Krist Gospodin, ne u bilo kakvome etheru, nego u ozračju Duha. Ima čvrstoću Petra-Stijene i Marijinu velikodušnost, služenje i dragovoljnost koja ne promiče sebe, nego odraz neba. I, prije svega, ima slušatelje koji su molitelji. Amen.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije