Predavanje je podijelio u tri cjeline: značaj Drugog vatikanskog koncila za dogmatsku konstituciju “Sacrosanctum concilium”, njezin sadržaj i načela na kojima se ona temelji u odnosu na druge liturgijske dokumente te suvremeni izazovi liturgije, njezini naglasci i temelji.

Predstavio je kostur Konstitucije i njezin povijesni razvoj od 16. stoljeća i Tridentskog koncila kao odgovora na protestantizam kada se ističe drukčiji pristup sakramentima i kada se Biblija prevodi na narodni jezik odnosno kada Martin Luther naglašava liturgijsko slavlje na narodnom jeziku pa do Drugog vatikanskog koncila kada je objavljena.

Konstitucija “Sacrosanctum concilium” dogmatska je upravo zato što je duboko ukorijenjena u nauk o kršćanskoj vjeri, kazao je fra Zlatko pa pojasnio kako liturgija označava “javno djelovanje službe osobe odnosno svećenika u korist naroda”.

“Tridentski sabor jasno i precizno formulira nauk vjere, što se i kako se točno slavi. Liturgijske knjige tada su prvi put formulirane na latinskom jeziku. Od toga je trenutka nadalje prihvaćeno da je latinski službeni jezik, a dotada smo imali vrijeme improvizacije gdje se davala sloboda izričaja po pitanju liturgije. Tridentski sabor to prekida jer tumači da samo one tradicije starije od 200 godina mogu prolongirati i živjeti svoj obred. Zbog toga je staroslavenska liturgija s Hrvatima kao nasljednicima svetih Ćirila i Metoda imala privilegij”, kazao je fra Zlatko.

Važan je bio potez pape Pija X. koji po prvi put govori o sudjelovanju vjernika u liturgiji u dokumentu o crkvenoj glazbi “Tra Le Sollecitudini” iz 1903. kada naglašava kako pravi kršćanski duh sukladno prati sudjelovanje vjernika u presvetim otajstvima i molitvama Crkve, istaknuo je predavač..

Nakon Tridentskog sabora, puk koji nije razumio latinski jezik, nalazio je utjehu u pučkim pobožnostima, objasnio je. “Javljaju se križni putovi, različite marijanske procesije, razmatranje o muci Kristovoj, dakle, puku prihvatljiva duhovna hrana”. Nadalje, spomenuo je važnost enciklike Mediator Dei iz 1947. pape Pija XII. koji naglašava da je “liturgija javno bogoštovlje cjelokupnog mističnog tijela Kristovog, glave i udova jer liturgija Crkve neprekidno nastavlja bogoštovlje koje je Krist pokazao za vrijeme svog zemaljskog života.

“To je nova era koja govori da je liturgija nastavak Kristovog svećeničkog djelovanja, a Crkva izvršava svećeničku službu i ona je duhovni hram, ali tu je i koncept mističnog tijela Kristovog”, rekao je predavač.

Prva shema Konstitucije dovršena je u veljači 1962., a sadržavala je tekst, pojašnjenja i bilješke, istaknuo je fra Zlatko pa nastavio: “To je bio prvi nacrt koji je stavljen pred koncilske oce, a koji su kasnije nadodavali i izmjenjivali izraze koje su smatrali važnima za Konstituciju. Dana 4. prosinca 1963. proglašena je Konstitucija o Svetoj Liturgiji, a malo je poznato da su u studenom 1962. hrvatski biskupi imali važnu ulogu u afirmaciji slavljenja liturgije na narodnom jeziku kada su je na staroslavenskom jeziku slavili pred svim koncilskim ocima nakon čega su biskupi od Francuske do Indije prepoznali važnost slavlja liturgije na narodnom jeziku i Hrvate uzeli kao primjer za praksu koja bi se trebala primijeniti na sveopću Crkvu”, tumačio je okupljenima fra Zlatko.

Revizija obreda tražila je plemenitu jednostavnost i lako razumijevanje znakova, no želja za jednostavnošću nije se smjela izroditi u osiromašenje znakova, naglasio je predavač pa rekao više o postkoncilskim kretanjima nakon izlaska “Sacrosanctum concilium”.

“Nakon proglašenja Konstitucije, počinje se javljati problematika suočavanja s određenim izazovima i pogrešnim interpretacijama pa čak i devijacijama. “Primjena liturgije naišla je na poteškoće zbog, prije svega, nepovoljnog konteksta, obilježena privatizacijom vjerske sfere, stanovitim odbacivanjem svake institucije i manjom vidljivošću Crkve”, kazao je fra Zlatko pa podsjetio na to da je profanacija liturgije kod pojedinaca uzrokovale povratak tradicionalnoj misi na latinskom jeziku kao “jedinom izvoru sigurnosti u vjeri”.

Istaknuo je da je papa Ivan Pavao Drugi upozorio na desakralizacijske prakse pojedinih svećenika koji su sebi za pravo uzimali sastavljati euharistijske molitve ili pak zamjenjivati tekstove Svetog pisma profanim tekstovima.

Nadalje, spomenuo je doprinos i značaj pape Benedikta XVI. pri formuliranju instrukcije “Liturgiam authenticam” iz 2001. “Papa kao tadašnji kardinal u dokumentu govori o ponovnom otkrivanju sjaja svetoga u liturgijskom slavlju pa makar nije shvatljiv jer ona ponekad treba ostati vjerniku. Takva problematika dolazi do izražaja u zemljama s ne tako dugom tradicijom kršćanstva i drukčiji religijski kontekst, poput, primjerice japanskoga naroda”, objasnio je fra Zlatko.

Papa Franjo dokumentom “Magnum principium” iz 2017. abolira “Liturgiam authenticam” traži da latinska knjiga usmjerena drugim narodima bude sadržajno prevedena, da u vidu ima čovjeka koji se služi knjigom te da utjelovljuje kontekst kulture, vremena i društva koje se služi tom knjigom što je prethodna instrukcija isključivala. “Magnum principium” ponovno je zavrtio kotač problematike koji se tiče liturgijskog područja.

U Hrvatskoj smo priredili prijevod Rimskog misala prema “Liturgiam authenticam”. Taj prijevod se radio 20 godina, zatim dolazi novi dokument koji ga je poništio. Ne samo na hrvatskoj, već i na svjetskoj razini to je značilo da treba krenuti ispočetka u prijevod i isčitavanje prema trima načelima “Magnum principium”.  Nakon predavanja, prisutni su imali priliku postaviti pitanja fra Zlatku.