Duhovna obnova započela je molitvom u crkvi koju je predvodio duhovnik Kursilja Varaždinske biskupije vlč. Petar Mlakar. Potom je rektor biskupijskog Kursilja Dražen Krtanjek pročitao izvještaj o djelovanju zajednice u proteklih godinu dana te je uslijedio nagovor župnika u Ivancu vlč. Tihomira Koseca o temi „Zajednica“.

Okupljenima je želio skrenuti pozornost na činjenicu da je svaka zajednica prije svega tu da jedni drugima pomognu: ne samo u smislu funkcioniranja župe kao takve, nego jednog zajedničkog rasta. Kako je rekao, taj rast u zajednici događa se na različite načine.

„Prije svega svjedočenjem, zajedničkom molitvom, rješavanjem određenih problema s kojima se ljudi suočavaju u svojem zajedničkom ili individualnom životu i na taj način potrebno je dati do znanja da  nije bitno kako brzo stižemo do nekoga cilja, nego je važno da zajedno putujući ostvarimo ono Isusovo – idemo zajedno k cilju. I što više uspijemo primijetiti određene probleme koji se pojavljuju u župi, pa na njih dajemo odgovore, to smo uspješniji u svakoj župi“, rekao je vlč. Kosec.

Dodao je da je svaka župa blagoslovljena koja ima makar i manju zajednicu koja organizira i koordinira određenim događajima. „Time se pokazuje živost zajednice, jedan elan i time se zapravo daje dotok one Krvi Božje u sve naše institucije te na taj način zapravo jedna župa, zajednica, može živjeti“, istaknuo je.

Za voditelje tih zajednica rekao je da bi trebali biti poput „malog Davida“. „Voditelji zajednica, prije svega, imaju karizmu služenja. Mali David je onaj koji po sebi naoko nije posebno moćan, ali taj David je sposoban, uz Božju milost, dati ono potrebno usmjerenje u svakoj zajednici. Konkretno, kad je David uspio pobijediti Golijata, toj izraelskoj zajednici je bilo lakše ostvariti neke ciljeve. Dakle, David olakšava da se do ciljeva lakše dođe“, zaključio je vlč. Kosec.

Uslijedilo je svjedočanstvo dugogodišnje suradnice Kursilja Ivanke Samardžić, koja je govorila o svom hodu s Bogom kroz život. Taj hod u Kursiljo zajednici za nju traje 24 godine. Bilo je tu uspona i padova, teškoća, muka, križeva trpljenja, ali i onih radosnih i milosnih trenutaka. Kako je rekla, Kursiljo je doživjela kao zajednicu koja sve darovano dijeli zajedno, a prvi vid zajedništva je zapravo odnos s Bogom.

„Ja sam prvi put tek u Kursilju spoznala, ne saznala, nego moje se znanje spustilo iz glave u srce, dakle iskusila sam da sam kćer Božja. Znanje nije dovoljno. Ono je prazno, ono je suho. Tek iskustvo daje povratnu informaciju: ‘Ja sam tu. Ja te volim. Ti si moja.’ Zato Gospodinu mogu zahvaliti za sve kušnje, za sve padove, poteškoće, probleme, gubitke, za žalosti i svaku suzu koju mi je brisao, jer sam zapravo spoznala da ja ne mogu sama. Da ja ovisim o njemu, da je to jedini zdravi vid ovisnosti i što je kušnja bila veća, to je više moja duša čeznula za nekim tko će mi pomoći. I tako smo se Bog i ja sreli“, rekla je Samardžić.

Poručila je da iz svoga iskustva može posvjedočiti da se ne treba bojati kušnji, nevolja ni poteškoća. „Bog ih dopusti, ne dođu same. Bog ih dopusti. U onom trenutku kad je osoba već dovoljno srca otvorila da uz Božju pomoć, ruku za ruku, može kroz to proći da bi posvjedočila da se može, da je Bog uz nju – to u Kursilju dijelimo. One dionice puta koje smo s Bogom prošli. Više se nitko ne boji zapreka. Zašto? Jer smo kroz svaku zapreku prošli i sve sam bliža Bogu, sve sam sličnija Onomu koji me stvorio za sreću, ne za probleme, za muku i za bol“, istaknula je.

Uslijedio je rad u skupinama, a potom i euharistijsko slavlje koje je predvodio vlč. Mlakar.

Okupljenima je u homiliji poručio da, kako bi išao za Bogom, čovjek ponekad nešto u životu mora napustiti. Time stvori više prostora za Boga te vremena za baviti se onim Božjim. Nadalje je rekao okupljenima da sa psalmistom Bogu mogu reći: „Ti si moj gospodar“ (Ps 16, 2), što znači da ne pripadaju sami sebi, nego tom Gospodaru koji je dobri Otac. Naglasio je i važnost tog iskustva pripadanja Bogu, pa i u trenucima kada su od Njega daleko, kad su u grijehu, te je istaknuo da, upravo u zajedništvu osoba može osjetiti tu prihvaćenost, zagrljenost od Boga.

„Ultreja“ Kursiljo zajednica Varaždinske biskupije završila je zajedničkim druženjem.