Tradicionalno, na ovom susretu, svake godine se na osobiti način zahvaljuje volonterima jubilarcima u Biskupijskom Caritasu. Ove godine Štefaniji Kosmačić i Ružici Modić za 5 godina te Viktoriji Šafran za 10 godina volontiranja.

Misu su koncelebrirali mons. Antun Perčić, predsjednik Biskupijskog Caritasa te vlč. Leonardo Šardi, domaći župnik i povjerenik za osobe s invaliditetom u Biskupiji koji je svima uputio pozdrave i srdačnu dobrodošlicu na početku mise.

Mons. Radoš pridružio se pozdravima svim djelatnicima i volonterima Caritasa, u svim njegovim objektima: Dnevnom boravku „Dr. Antun Bogdan“ u Čakovcu, Domu za starije i nemoćne „Sv. Ivan Krstitelj“ u Ivancu te u Caritasovoj pučkoj kuhinji.

Podsjećajući na blagdan Nevine dječice, odnosno čin mržnje kralja Heroda, biskup Radoš je uvodno rekao kako oni koji mrze, čine zlo, uništavaju ljudski život, dok je dobrota ona koja hrani. Volonteri su oni koji čine dobro i time mijenjaju svijet.

Homiliju je biskup Radoš počeo je predstavljajući dvije slike koju blagdan Nevine dječice stavlja pred svakog čovjeka: slike svjetla i tame, zla i dobra. Svjetlo i tama prate ove božićne dane, riječ Božja često govori o svjetlu, ono se onda rađa u dubokoj noći i najvećoj tami, razbija ju i donosi Svjetlo života. Tama je slika zla, grijeha i smrti, dok Onaj koji dolazi donosi svjetlo, život, spašava čovjeka od grijeha.

Božićno vrijeme obilježava i slika zla i nevinosti, što je vidljivo i u blagdanu Nevine dječice. S jedne strane zlo je uosobljeno u osobi Heroda koji ne podnosi život, niti konkurenciju, dok su njemu nasuprot djeca koja su nevina, ne mogu učiniti ništa, osuđena su na milost i nemilost onog koji ima najveću vlast u Izraelu – Herod je apsolutni vladar i ima moć. No ona je za Heroda poteškoća, jer se boji za svoj položaj i ne preza pred tim da ubije koga god treba, pa i vlastitu djecu, kako ne bi bio skinut s vlasti i ostao bez moći. Heroda pokreće strah.

„Ovo je jadan čovjek: boji se i svojih najbližih, najmanjih, koji mu ne mogu ništa loše učiniti“, naglasio je biskup Radoš te dodao kako se Herod, za razliku od mudraca, s Isusom ne želi susresti, nego ga eliminirati – toliko je straha od tog Djeteta kod onoga koji ima apsolutnu moć.

Mudraci se, dakle, Isusu poklone, a nakon susreta s Njime, od njega odlaze, istina, drugim putem, ali i oni sami drugi, odnosno drugačiji. U susretu s Isusom oni mijenjaju svoje živote.

Heroda je vodio strah. Kažu da se najviše boje oni koji najviše imaju: novaca, moći, vojske koja ih neprestano pazi. No, oni koji toga nemaju, nisu time vezani – slobodni su i mogu drugima pomoći i graditi novi, bolji svijet.

„Danas su pred nama djelatnici i volonteri Caritasa. Žele graditi bolji svijet – svijet ljubavi. Tamo gdje nedostaje ruka države ili obitelji, uskaču ove ruke, žele pomoći besplatno. Ne boje se činiti dobro“, istaknuo je biskup Radoš dodavši kako blagdan Nevine dječice poziva živjeti jednostavnost koja je ujedno i svojevrsna nevinost: ne bojimo se za sebe, ne borimo se za sebe, nego za druge.

„Neka nam ova dječica, koju danas slavimo, budu podrška, putokaz i zagovornici da i mi budemo uvijek poput djece“, potaknuo je biskup Radoš podsjetivši da je to onaj vrhunac, cilj na koji nas i Isus poziva riječima ako ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko. Nevina dječica nisu svjedočila svojom riječju, nego svojom nevinošću.

„Ako ne postanemo nevini pred Bogom, ako nas On ne opere, teško možemo ući u Kraljevstvo nebesko“, naglasio je biskup.

Homiliju je zaključio molitvom da, dani koji su pred nama, budu dani kada će nas Bog uputiti na koje sve načine nas vodi prema svetosti, u svoje Kraljevstvo.

Nakon euharistijskog slavlja, djelatnici i volonteri Caritasa okupili su se u prostorima Pučke kuhinje te su im riječi zahvale uputili ravnatelj biskupijskog Caritasa Ante Šola te varaždinski biskup Bože Radoš.

Ravnatelj Šola osvrnuo se na proteklu godinu i podsjetio na projekte, inicijative i djelovanja u kojima su veliku ulogu imali volonteri bez kojih bi sve to bilo puno teže.

„Mi zajedno zaista puno možemo, zahvaljujem svima koji ste uključeni“, rekao je ravnatelj Šola. Poručio je i kako dolazi recesija te je pozvao volontere da daju još veći iskorak od sebe u primjećivanju ljudi u potrebi, pozovu nove volontere i daju svoj doprinos kroz svoje sposobnosti i slobodno vrijeme.

„Osobno ne strahujem. Mislim da ćemo uspjeti odgovoriti na potrebe, Bog je uvijek bio uz nas“, poručio je Šola.

Biskup Radoš također je izrekao svoju zahvalu svim djelatnicima i volonterima posvijestivši „da smo svi produžena ruka Božja i da darujemo ono što Bog daje nama.“ Od ljudi se često ne dobije povratna informacija i to ih može obeshrabriti, ali upravo ovakvi susreti posvješćuju volonterima da oni ne žive od povratne informacije, nego je važno da učine dobro – a to je ono što Bog vidi i na poseban način On sam će uzvratiti radošću. Pa ipak, biskup je izrazio i osobiti ponos što Biskupijski Caritas ima takve volontere.

„Biskup, ne samo da je ponosan na vas, ono što činite, nego zaista zahvalan i ono što vi činite, uvijek se vraća cijeloj našoj Crkvi kao blagoslov. Od tog blagoslova i mi živimo“, poručio je djelatnicima i volonterima Biskupijskog Caritas biskup Radoš.