Euharistijsko slavlje započelo je blagoslovom vode i blagoslovom okupljenih vjernika tom blagoslovljenom vodom koju nakon mise vjernici nose kućama.

Uvodno je u homiliji biskup Radoš rekao kako je ranije toga dana posjetio zatvorenike u varaždinskom zatvoru kako bi im noseći riječ Božju u Službi riječi navijestio radost Božića, Boga koji dolazi osloboditi, spasiti svoj narod. Biti u zatvoru nije samo iskustvo zatvorenika koji su fizički zatvoreni, već čovjek može u sebi, u svom srcu i svojoj duši biti zatvoren. Zbog toga poruka Božića mora doprijeti do svakoga čovjeka kako bi prepoznao svoju zatvorenost Bogu i drugima te prihvatio Gospodina koji skida okove, otvara tamnice i oslobađa svoj narod.

Tumačeći naviještenu riječ Božju biskup Radoš je govorio o odlomku iz Prve Ivanove poslanice u kojoj je vidljivo kako apostol Ivan ima iskustvo ljubavi Božje koja sve nadilazi. Ivan nas na početku ovog odlomka svoje poslanice oslovljava s „ljubljeni“. U nastavku Ivan govori o Kainovom bratoubojstvu koje proizlazi iz njegovog sebeljublja, a pozvani smo ljubiti jedni druge. Pojašnjavajući nadalje odlomak Ivanove poslanice biskup Radoš se zaustavio na riječi optužba: „I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje“. Svi mi imamo iskustvo sudačke stolice, bilo da nas osuđuju drugi, bilo da nas osuđuje naše srce. Gospodin nas poziva da sjednemo na njegovu sudačku stolicu, da mu otvorimo svoje srce, da spoznamo da je On veći od naše slabosti i došao nas je opravdati, osloboditi jer, kao što kaže Ivan, Bog je veći od našega srca, od svake naše zloće i grijeha. Ako idemo prema Njemu prelazimo iz smrti u život, ne osuđuje nas već opravdava, rekao je biskup Radoš.

Blagoslov vode kojim je započelo misno slavlje, rekao je biskup, simbolizira upravo taj naš prelazak iz smrti u život po vodi krštenja koja postaje voda života, novog života.

U nastavku je biskup Radoš govorio o naviještenom evanđeoskom odlomku u kojem Filip, otkrivši u Isusu učitelja i spasitelja, poziva svog prijatelja Natanaela da ga i on upozna. Natanael ima predrasudu o dolasku mesije iz Nazareta, malog, neznatnog mjesta, ali Filip poziva: „Dođi i vidi“. Upravo u ovo božićno vrijeme liturgijom odzvanja ovaj poziv dođite, vidite, poklonite se, dolaze pastiri, mudraci, ali to je poziv koji odzvanja čitavim evanđeljem, pojasnio je biskup. Natanael se odaziva pozivu i Isus ga prepoznaje kao istinitog Izraelca u kojem nema prijevare. Istina je ona koja ga vodi, istina je graditelj njegovog života, ne u jednom trenutku, nego cijeloga života. U njemu nema nikakve prijevare, on je otvoren čovjek, diše slobodno, traži Istinu, proučava pod smokvom riječ Božju, traži smisao života, pojasnio je biskup Radoš Isusovu ocjenu Natanaelova života. Isus mu u susretu otkriva da je pronašao to što traži, da gleda Onog koga traži i da će, jer vjeruje, vidjeti i više od toga: vidjet će i uživati Njegovu slavu.

Završno se biskup osvrnuo na riječi „dođi i vidi“. Ne možemo nikoga uvjeriti da je Bog među nama, sve naše riječi su slabe. Važan je susret s Isusom. Poput mudraca i Natanael, tražitelj istine, dolazi, vidi, ispovijeda i polazi za Isusom. To je put svakoga od nas i svakog kome želimo posvjedočiti za Isusa, zaključio je homiliju biskup Radoš.