U zajedničkom slavlju sudjelovala su ostala djeca obitelji Martinčević: David, Lea, Mateo i Ena i kumovi koje su roditelji izabrali za svoje dijete – Biljana i Miro Bahun.

Na početku mise, riječ pozdrava uputio je župnik Krunoslav Milovec. Biskup je, započinjući misno slavlje, izrazio radost što će Tino u tom slavlju biti uveden u veliku Božju obitelj. Njegova obitelj spremno je otvorila vrata Božjoj dobroti kad je Gospodin pokucao sa životom peti put na njihovu kuću i spremno su primili dijete. “Danas to dijete dolazi na vrata Crkve i Gospodin će ga primiti kao svoje dijete i, na svoj način, kazat će da je to njegov ljubljeni sin”, rekao je biskup. Uslijedio je obred primanja.

U homiliji biskup je promišljao o dvije slike kroz koje Isus govori svojim učenicima tko su to oni; odnosno “tko smo mi kao vjernici, kršćani”. Govori o slici soli i svjetla. Sol je znak mudrosti. Kad netko nema pameti, kaže se da nema soli u glavi. I kad je nešto za jesti neslano, onda nije dobro za probaviti, onda je bljutavo. Sol je i simbol bratstva i saveza. Sol je simbol zdravlja. Meso se stavlja u sol da se čuva i ne raspadne, zato je znak nepropadljivoga. Ona nije sama sebi svrhom, nego se uvijek mora negdje dati, staviti u nešto. Negdje je običaj da se dijete, koje je tek rođeno, namaže solju da sve sile koje nisu dobre, da se sve što je bolesno odmakne od njega. Isus kaže učenicima: Vi ste sol zemlje. Oni nisu po sebi sol zemlje, njih treba netko posoliti, njihov život netko treba učiniti jestivim – da bude hrana, da bude probavljiv. Dodajući jedan primjer, biskup je spomenuo kako Isus nije rekao da smo pozvani biti šećer; da propovjednikove riječi trebaju zasladiti život, već trebaju sol da taj život očuva. Naglasio je da nas je Isus posolio da naš život ne bude bljutav, nego da bude jestiv. Trebamo mudrosti koja dolazi od Boga. Isus kaže „vi ste sol“; zajedno sol, ne pojedinačno. Danas progovara roditeljima „vi ste sol“ svojoj djeci da njihov život bude jestiv, da bude uravnotežen, da bude radost svakoga dana. Roditeljima želi istaknuti da su njihova djeca sol njima, da njihov život bez te soli ne bi imao smisla, ne bi bio čvrst i zdrav. Razmišljajući o svjetlu svijeta, spominje da Bogu pripada taj naziv – da je On svjetlo svijeta. Također, Isus za sebe govori da je došao da bude svjetlo našega života. On je došao da prosvijetli svakoga čovjeka, da prosvijetli tamu našega života. U obredu krštenja bit će izrečene riječi: „Primite svjetlo Kristovo!“ Bog nam se daje – i svijeća ne može svijetlili ako sebe ne daje. Bog želi upaliti svjetlo u našem životu. Roditeljima će biti povjereno da podržavaju to svjetlo. Kršćani su pozvani da svijetle, ne svjetlom koji ima izvor u njima, nego da Krist svakoga prosvijetli tako da u nama sja Bog. Kršćanin treba svijetlili svojim djelima, a ne riječima – da ta djela budu znak da smo od Gospodina primili to svjetlo, rekao je biskup Radoš. 

Uslijedila je sveopća molitva, blagoslov krsne vode, ispovijest vjere i sam čin krštenja. Nakon krštenja, biskup je Tina pomazao svetom krizmom, obukao mu bijelu haljinu i predao roditeljima Kristovo svjetlo te na kraju molio, dodirujući njegove uši i usne, da uskoro mogne primati Božju riječ svojim ušima i ispovijedati vjeru na slavu Boga Oca. Nakon euharistijske službe župnik je zahvalio biskupu za dolazak u župu Maruševec te što je zajedno sa župnom zajednicom slavio euharistiju i krstio malog Tina. Poslije misnog slavlja biskup se susreo s obitelji Martinčević.