Vatrogasci hodočastili u Josipovo svetište
Vatrogasci Karlovačke županije u Nacionalnom svetištu sv. Josipa
Šesnaesta srijeda Velike pobožnosti svetom Josipu svečano je proslavljena 6. svibnja u Nacionalnom svetištu svetog Josipa. Pobožnost i misno slavlje predvodio je rektor Svetišta mons. Antun Sente, ml. Među Josipovim hodočasnicima zbog razumljivog ograničenja bilo je samo desetak članova vatrogasne zajednice Karlovačke županije koji već tradicionalno hodočaste u Josipovo svetište najbližu srijedu o spomendanu svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca.
Vatrogasce su predvodili predsjednik Robert Hranilović i zapovjednik Vatrogasne zajednice Karlovačke županije Goran Franković. Pjevali su članovi župnog zbora mladih „Agape“.
U homiliji mons. Sente rekao je kako Bog nadahnjuje one ljude koji imaju hrabrosti osluškivati Boga na dobra djela i daje potrebnu snagu za provedbu Božjih nauma. Kada se utječemo Bogu prije donošenja važne odluke u našem životu Bog se pobrine da razumijemo što nam je činiti. Zar to ne primjećujete i vi dragi vatrogasci kada ste pritisnuti teškom situacijom u kojoj je potrebno donijeti teške odluke? Nakon određenog vremena razumijete da dobro donesene odluke nisu samo plod uvježbanosti već i neke nevidljive Ruke koja vas je vodila u dobrom smjeru. Ta dobra Ruka zapravo je Bog, pojasnio je mons. Sente.
Prva kršćanska zajednica upravo je to činila. S jedne strane često su se okupljali na molitvu, a s druge su strane osluškivali što Bog od njih očekuje. Prostori koji se spominju iz prvog misijskog putovanja Pavla i Barnabe jesu prostori koji su vezani za njihov život ili život nekih članova njihove rodbine i kršćanskih prijatelja. Po tome možemo zaključiti kako Bog računa na našu osobnost, te ju smijemo uključivati u Božje djelo koje onda Bog nadograđuje i blagoslivlja. To je činio i sveti Florijan kada je svoje vojnike štitio od progona zato što su kršćani. Ne želeći ih odati i sam „zaglavi“. Upravo je zato postao zaštitnik svih onih koji sebe žrtvuju za druge, kazao je mons. Sente.
Kad god sebe stavimo u prostor žrtve, odnosno križa, svojom žrtvom pridonosimo boljitku bližnjima, a to Bog blagoslivlja. To je isto činio i sveti Josip. Imao je mnogo planova o zajedničkom životu s Blaženom Djevicom Marijom. Nije mu bilo jednostavno prihvatiti njezinu trudnoću za koju nije znao odakle je. Povjerovao je da je to od Boga i Bog ga je učinio velikanom cijele Crkve. Stoga pozivam svakoga od nas da prepoznajemo različite intervente Božje prisutnosti u našem životu kako bi se po nama Bog proslavljao. Ne zato da bismo na zemlji dobili slavu, nego za život vječni. A Bog je tako velik i dobrostiv da će i u ovom vremenitom životu priuštiti nam mnoge radosti, no i naše križeve pretvarati u radost uskrsnog jutra. To je moguće samo ako želimo biti Božji i ako nikada ne zaboravimo da je Bog došao kao Svjetlo koje nam osvjetljava put u život vječni, rekao je okupljenima mons. Sente.
Tijekom misnog slavlja sve je okupljene mons. Sente pozvao na molitvu zahvale za sve članove civilne zaštite, među kojima su na osobit način bili uključeni vatrogasci, za mnogu žrtvu koju su darovali zajednici u proteklom veoma zahtjevnom vremenu koronavirusa.
