‘Moramo biti svjesni da su patnja i poteškoće dio našega svagdanjeg života’

Zbog sprječavanja širenja pandemije koronavirusa, poštujući odredbe Stožera civilne zaštite i Hrvatske biskupske konferencije o javnom okupljanju, mons. Kutleša svetu misu predvodio je bez prisutnosti naroda. Uz njega su bili koncelebrirali kancelar Biskupije mons. Sergije Jelenić, župnik župe Uznesenja Bl. Djevice Marije u Poreču preč. Milan Zgrablić te župni vikar vlč. Janez Barborič.

Mons. Kutleša je na početku euharistijskog slavlja svima zaželio sretan i blagoslovljen Uskrs te iskazao svoju blizinu i ohrabrenje svima koji trpe, pogođeni krizom uzrokovanom pandemijom koronavirusa. U nadahnutoj homiliji, čitajući znakove vremena i s obzirom na ozbiljnost situacije koja nas je zadesila, mons. Kutleša je istaknuo da nas događaji Velikog tjedna potiču na dublje razmišljanje o smislu našega života i traženju pravoga lijeka za naše bolesno društvo u kojem trebamo živjeti zdravim kršćanskim životom. 

„Modernom čovjeku patnja se čini neugodna i neprihvatljiva, a naporan rad nerazuman i ponižavajući. (…) Moramo biti svjesni da su patnja i poteškoće dio našega svagdanjeg života i treba ih očekivati i s njima se suočavati kao što nam i naš Gospodin Isus pokazuje na svom križnom putu. Prihvaćanjem svoga križa manje se ljutimo i nismo toliko tjeskobni, osim toga taj križ nam pruža više radosti i sreće što možemo u tome slijediti Isusa. Zapravo donosi neobičan mir i spokoj mirne savjesti.“

Iako čovjek često želi ostvarivati svoje planove, ne pitajući se što Bog od njega želi, mons. Kutleša je naglasio da je važno znati „da naša istinska sreća dolazi ne dobivanjem onoga što želimo, već onoga što Bog želi od nas. (…) Pravi mir dolazi iz pažljivog prepoznavanja i prihvaćanja Božje volje.“

‘Život je kratak i nepredvidiv’

Osim toga, čovjek često želi imati sigurnost i kontrolu nad svojim životom, ali to nas dovodi do velike tjeskobe, a nerijetko i do depresije, stoga je rješenje u prihvaćanju činjenice da često nemamo kontrolu nad mnogim stvarima i to je za nas oslobađajuće, rekao je mons. Kutleša. Također, veliki mir i slobodu nam donosi prihvaćanje činjenice da nismo mi najvažniji na svijetu. „Ponekad su drugi ljudi važniji od nas. Možda smo čak i pozvani da damo svoj život kako bi i drugi živjeli. Pa i Isus je dao svoj život da bi nas oslobodio od grijeha. Moramo se predati drugima čije su potrebe važnije od naših. Svijet ne postoji samo zbog nas i onoga što želimo.“

U ovom vremenu pandemije mnogi ljudi iznenada umiru, ne nalazeći pomoći. To nas upućuje da je život kratak i nepredvidiv, rekao je Biskup. „Ova spoznaja nam pomaže da učinimo ono što je najvažnije da budemo spremni za susret s Bogom. Toliko ljudi provodi svoj život živeći neozbiljno i neodgovorno, zanemarujući ono što je najvažnije za njihov istinski život. Kada istinski shvatimo što je naš zemaljski život tada postajemo svjesni da je prolazan i da ne možemo ništa s ovoga svijeta ponijeti sa sobom u svojim mrtvačkim džepovima. Kada shvatimo tu realnost lakše ćemo je prihvatiti i prepustit ćemo se našem Gospodinu da nas vodi svojim putevima.“

Marija vidi, ali ne prepoznaje uskrslog Isusa. I nama se događa da nam žalost i tuga zamrače um i oči te nam oduzimaju sposobnost da vidimo jasnije druge mogućnosti i tumačenja.

„Gospodin nam je prisutniji više nego mi sami sebi; On je prisutniji od bilo koga ili bilo čega u ovom svijetu. Ipak, čini se da vidimo sve i svašta, osim Njega. To je naša duhovna sljepoća. (…) Moramo se otisnuti na put vjere u kojem će naše oči biti otvorene kako bismo svugdje mogli vidjeti Božju prisutnost.“ Marija Magdalena je prošla put od straha do zrele vjere u uskrslog Krista. Radi loših iskustava iz prošlosti, mi smo skloni i sadašnje događaje tumačiti negativno te zaboravljamo da i u teškim i bolnim trenucima postoji nada, rekao je Biskup.

„Bog nam uvijek daje nove mogućnosti koje su oko nas, ali smo fokusirani samo na svoje probleme i svoje misli. Nove mogućnosti se često pojavljuju i u bolnim okolnostima samo ih trebamo uočiti i prihvatiti. Trebamo vjerovati da nakon muke i smrti dolazi uskrsnuće.

Marija je obavila svoje putovanje. Položila je ispit vjere. Jesmo li se mi uopće uputili na taj put? Ili smo još ostali u strahu? Što je s nama? Što je s našom vjerom u uskrslog Gospodina?

Razmislimo o ovim stvarima. Zapamtimo ih. Izvucimo ih kad nam se život događa odveć brzo i kada odlučuju o nama ali bez nas, kad ništa nije onako kako bismo željeli. Kada postanemo ponizni, trijezni, skromni i usredotočeni na život tada ćemo postići veliki mir i oslobođenje.“, zaključio je mons. Kutleša svoju homiliju.

Euharistijsko slavlje je završilo svečanim vazmenim blagoslovom.