„Okupili smo se proslaviti događaj koji nas nadilazi, koji mijenja svijet kao ni jedan drugi. Noć Kristova Uskrsnuća iz groba. Blažena noć o kojoj je pisano – i noć će sjati kao dan! Čitava večerašnja liturgija pokušava znakovima – simbolima – gestama uvesti nas u nadnaravno, u Božansko djelovanje, u otvorena vrata vječnosti, u život s Bogom zauvijek“, poručio je biskup Rogić.

U misterij Uskrsa želi nas uvesti večerašnje bogoslužje. Počeli smo vatrom, pa svijećom, svjetlom ušli u tamu groba koju pobijedi svjetlo. Smrt je uzmaknula pred novim žarom života. Opjevana svijeća što simbolizira Krista uskrsloga. On Raspeti i zakopani, ustaje, živi i vlada, kazao je biskup u homiliji. Večerašnja liturgija nam svjedoči, potiče, razgaljuje dušu da obnovi svoju vjeru i ne podlegne tim napastima. U gestama obreda nudi nam preobrazbu, nudi nam put vjere, pojasnio je.

Simbolika vatre, priroda vatre je u tome da mijenja sve što se u vatru stavi. Vatra je slika sile Duha Božjega. On mijenja čovjeka, vodi i hrabri, daje snagu i pobjedu. I ta Božja pobjeda treba se dogoditi u ljudskom srcu. Simbolika svijeće koja gori, troši se, žrtvuje da bi grijala i prosvjetljivala, odražava sudbinu čovjeka koji je krenuo za Kristom. Objedinjuje u sebi darivanje za život, sebedarje i pobjedu svjetla, istine, ljubavi i dobrote. Od svijeće uvijek možemo učiti. Voda daruje život, pere krivice, čisti od grijeha, utažuje žeđ, preporađa pustinju u plodnu njivu. U sakramentu krštenja daruje duši Božju naklonost i život milosti, trajnu povezanosti s Bogom. Sve te slike, po svojoj ljepoti i snazi, pokazuju istinu ove noći, kazao je biskup Rogić.

Naglasio je kako nam je Bog podario život, a Božji darovi nisu privremeni, nisu prolazni. Bog želi da živimo zauvijek jer smo njegova slika. Večerašnja čitanja žele nam zorno predočiti Božji plan spasenja. Krenuli smo od stvaranja, kad je još sve bilo dobro i savršeno, po Božjem planu. Onda se čovjek odlučio na neposluh. Htio je svoje planove, htio je sam biti Bog. Htio je biti gospodarom života i smrti. I zadesila ga je smrt kao posljedica grijeha. Ni tada ga Božja ljubav ne napušta. Od samog početka obećava Bog poslati spasitelja i iscijeliti Adamov grijeh. Bila su potrebna stoljeća, progoni, ropstva, ratovi, nevolje svih vrsta da čovjek progleda, da se ispuni Božji plan spasenja. Bog je tako htio. Taj način našega spasenja po žrtvi svoga Sina. Pokazao je svu svoju poniznost, ljubav do kraja neopisive žrtve. Pokazao je svoju svemoć i pobjedu života nad smrću. To se braćo i sestre odigrava u ovoj svetoj noći po Kristovu uskrsnuću, rekao je mons. Rogić.

Biskup je pojasnio kako su pred čovjekom dvije stvarnosti oko kojih se svatko mora opredijeliti. Prva je: želim li Bogu darovati svoju slobodu, podrediti svoje življenje Božjim planovima, dopustiti mu da me mijenja i biti baštinikom pobjede života koju svjedoči Uskrsnuće? Druga je: na čemu temeljim svoju životnu nadu? U koga se uzdam? Jesu li to vlastite snage ili po vjeri u Uskrsnuće, u nevoljama ustrajavam zato što me nosi nada u Božju pobjedu dobra, ljubavi, istine i života!

Neka ova noć Kristova uskrsnuća bude noć našeg obnovljenog opredjeljenja za Krista. Neka naša životna nada bude u njemu čvrsto usidrena, da njegova pobjeda postane i naša pobjeda po snazi Božje ljubavi za nas: u žrtvi križa i snazi Uskrsnuća – očitovane. Bog u kojega kršćani vjeruju je Bog živih, a ne mrtvih – sam Isus reče! Podaren nam je dah života da ovdje na zemlji prionemo uz Božje milosrđe, uz Isusova blaženstva, uz Kristovu zapovijed ljubavi s posljednje večere. Tada naš zemaljski život nije konačan, nego beskonačan. Tada poznamo smrt kao prag, kao prolaz iz ropstva u slobodu, iz smrti u život. To je ono što na Uskrs slavimo i na čemu našu vjeru hranimo, zaključio je biskup Tomislav Rogić. U Misi bdjenja koncelebrirali su don Ivica Boko i katedralni župnik don Krešimir Mateša.