Biskup Palić u homiliji je istaknuo da je Uskrsno bdjenje „majka svih bdijenja“ (sveti Augustin), jer u ovoj noći Crkva iščekuje, bdijući, uskrsnuće Kristovo i slavi ga u sakramentima. Ovo slavlje predstavlja središnji trenutak Vazmenog trodnevlja i cijele liturgijske godine. Riječ Božja je živa i djelotvorna za nas: ono što najavljuje to čini. U slušanju biblijskih čitanja ponovno smo proživjeli faze povijesti spasenja koje označavaju smjer našeg života od početnog stvaralačkog projekta do Kristove Pashe. Razlog noćnog karaktera ovoga slavlja leži u značenju prijelaza iz tame u svjetlo kao što je Izraelov prijelaz iz ropstva u slobodu, Kristov prijelaz iz smrti u život slave, prijelaz Kristovih vjernika od smrti grijeha u božanski život, pojasnio je.

„Što tražite Živoga među mrtvima?“ (Luka 24,5) Pitanje je to na koje svatko od nas treba odgovoriti, jer smo ga i mi čuli u ovom uskrsnom bdjenju. Obično ne tražimo mrtve među živima. Pa zašto bismo tražili žive među mrtvima? To je pitanje koje su anđeli postavili ženama koje su tog prvog uskrsnog jutra došle na Isusov grob. Luka nam u Evanđelju svjedoči kako su pobožne žene, nakon muke Velikoga petka i Isusova pokopa u grobnicu, htjele obaviti ono što nisu stigle učiniti toga dana, jer je bio početak subote, svetog dana kod Židova, naime, pomazati miomirisima Isusovo tijelo u grobu. Išle su na grob s očekivanjem da će pronaći Isusa mrtvog i pokopanog u grobu. Umjesto toga, našli su kamen odvaljen, ali nisu našli Isusa. Tražili su Isusa među mrtvima, ali ga nisu našli. Ima mnogo onih koji još uvijek traže Isusa među mrtvima. Ima onih koji proučavaju Isusove riječi i rukopise evanđelja, ali ne vjeruju u Kristovo uskrsnuće. Ima i arheologa koji dvije tisuće godina kasnije još uvijek pokušavaju pronaći Isusovo tijelo i kosti u grobu, ali i dalje ostaju praznih ruku. Ima ljudi koji prstima dodiruju isklesano Kristovo tijelo na svojim raspelima, klanjaju se kipu u „Božjem grobu“, ali ne poznaju stvarnost živoga Krista. Svi ti ljudi imaju jednu zajedničku stvar: svi traže Isusa među mrtvima. Ali ako tražimo Isusa među mrtvima, nećemo ga naći, pojasnio je mons. Palić.

„Nije ovdje, nego uskrsnu!“ (Lk 24, 6), glasio je odgovor dva čovjeka u blistavoj odjeći. To je bila uskrsna poruka ženama. Isus Krist je pobijedio grijeh i smrt i grob. Uskrsnuo je od mrtvih i živ je. Ne može ga se naći među mrtvima, jer je među živima. I nudi svima novi život. Sveto pismo nam govori da će svi oni koji vjeruju u Krista biti dionici i njegova uskrsnuća. Ovaj odgovor anđela ženama upućen je i svima nama koji u ovoj svetoj uskrsnoj noći s vjerom u srcu slušamo ovaj navještaj Kristova uskrsnuća. I s obzirom na ovu radosnu vijest uskrsne noći svima se nama postavlja jedino pitanje: kako ćemo odgovoriti na ovo što slušamo? Evanđelje nam sugerira tri vrste odgovora: odgovor žena, odgovor apostola i Petrov odgovor, kazao je mons. Palić i pojasnio te odgovore.

„I sjetiše se one riječi njegovih, vratiše se s groba te javiše to jedanaestorici i svima drugima. A bile su to Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva.“ (Lk 24, 8-10) Nakon povratka žena s groba i njihova pripovijedanja, apostoli su bili zbunjeni i uplašeni i nisu razumjeli ono što se dogodilo. Žene su vjerovale i podijelile s apostolima svoju vjeru. Pitanje na koje u ovoj noći pobjede života nad smrću moram odgovoriti glasi: vjerujem li u Isusovo uskrsnuće? Ispovijedam li svojim ustima: „Isus je Gospodin“ i vjerujem li u svom srcu da ga je Bog uskrsnuo od mrtvih? (Rim 10,9) Ako doista vjerujem, onda svoju vjeru trebam podijeliti s drugima, baš kao što su to učinile žene nakon povratka s Isusova groba. Isus je umro, ali je uskrsnuo od mrtvih. On je zauvijek živ. Bilo bi sebično da radosnu vijest o Uskrsu mi kršćani čuvamo samo za sebe. Pozvani smo ispovijedati, svjedočiti i živjeti činjenicu da je Bog poslao svoga Sina da umre za grešnike i da je Isus uskrsnuo od mrtvih treći dan. To je naš prvi uskrsnu odgovor: vjerovati i drugima naviještati stvarnost Uskrsnuća.

Apostolima se „te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu.“ (Lk 24, 11) Ovo je drugi mogući odgovor, odgovor apostola, odnosno njihov početni odgovor. Njihov odgovor je bio ne vjeruj i ne čini ništa, jer su im se riječi žena činile kao besmislica. Početni odgovor apostola odražava odgovor velikog broja ljudi danas, pa čak i kršćana. Oni ne vjeruju u sve te Isusove stvari. Sve im se to čini kao besmislica, pa ne rade ništa. Oni potpuno odbacuju događaje o Isusu i nastavljaju živjeti svoje živote kao da se ništa nije dogodilo tog prvog uskrsnog jutra. Je li to moj odgovor danas? Koliko sam puta slušao ovaj pročitani događaj, ali nikada nisam ništa promijenio u svome životu? Zvuči li mi to doista kao velika besmislica? A što ako je ipak istina? Ili zar baš ne želiš da to bude istina? Naravno da želimo. Svatko tko je ikada pokopao voljenu osobu u zemlju poželio bi apsolutno da je to istina. Ali prvotni odgovor apostola na izvješće o Isusovom uskrsnuću bio je da ga potpuno odbace. Molimo Raspetog i Uskrsnulog Gospodina da nam daruje nove, uskrsne oči vjere.

Čini se da postoje dva stava prema Isusovu uskrsnuću: ili vjerujemo u njega ili ne vjerujemo. Međutim, postoji još jedan stav i još jedna opcija, to je Petrova opcija. „A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo.“ (Lk 24, 12) Ako ne znamo što ćemo s Kristovim uskrsnućem, učinimo ono što je Petar učinio, provjerimo sami. Petar je otrčao do groba. Ispitao je dokaze. Vidio je kamen koji je bio odvaljan. Ušao je u prazan grob i ugledao povoje kojima je bilo zamotano Isusovo tijelo. Otišao je tražiti Isusa i našao ga je! Ne leži mrtav u grobu, nego je uskrsnuo i živ je. Sveto pismo nam govori da se Isus prvo ukazao Petru prije nego što se ukazao jedanaestorici. (Lk 24,33) Petar još nije bio spreman vjerovati da je Isus živ, ali nije to odbacio kao besmislicu. Sam je to provjerio i susreo živoga Krista. Mogli bismo pomisliti da je Petru bilo lako, ali teško je danas osobno to provjeriti. Međutim, postoje mnoga naša braća i sestre koji su susreli Krista i koje je taj susret s Kristom promijenio. Vjera je milost, nezasluženi dar, ali vjera je i naš odgovor, napor našega srca i duha, naše prihvaćanje Isusa Krista koji nas želi dovesti do spasenja i vječnog života. Budimo poput Petra, uporni, tražimo, molimo, vjerujmo i sigurno ćemo doživjeti susret s Uskrslim Gospodinom, potaknuo je mons. Palić.

„Anđeli su pitali žene tog prvog uskrsnog jutra: ‘Zašto tražite Živoga među mrtvima?’ Ako tražite Isusa među mrtvima, nikada ga nećete naći, jer ga nema. Ali ako tražite Isusa među živima, ako svojim ustima priznate da je Isus Gospodin i vjerujete u svom srcu da ga je Bog uskrisio od mrtvih, naći ćete ga i bit ćete spašeni. Isus Krist je živ. On je uskrsnuo! I jer On živi i mi ćemo živjeti“, zaključio je biskup.

Na kraju slavlja generalni vikar don Nikola Menalo čestitao je biskupu Paliću i svim nazočnima svetkovinu Uskrsa. Pravoslavnim svećenicima, nazočnima na Misi bdjenja, o. Radivoju i o. Mladenu zaželio je plodonosan ulazak u Veliki tjedan po julijanskom kalendaru. Na kraju mise cijela je katedrala pjevala uskrsnu pjesmu „Kraljice neba“, dok su katedralna zvona svečano svečanim tonovima objavila uskrsnu radost svemu puku, objavljeno je na službenoj stranici Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije.