Vazmeno bdjenje u varaždinskoj katedrali

Obredi su počeli blagoslovom ognja ispred katedrale, pripravljanjem i paljenjem uskrsne svijeće koja je u procesiji svečano unesena u katedralu.

Vazmeni hvalospjev, Exultet, uskrsnoj svijeći smještenoj pokraj ambona otpjevao je vlč. Marko Domiter dok je katedrala bila ispunjena zapaljenim svijećama koje su vjernici zapalili na uskrsnoj svijeći prilikom prolaska procesije kroz katedralu.

Nakon Službe svjetla uslijedio je drugi dio Vazmenog bdjenja Služba riječi, a sedam starozavjetnih tekstova i psalme čitali su i pjevali članovi katedralnog zbora i vjernici. Nakon starozavjetnih tekstova uz zvuk orgulja i zvonjavu zvona svečano je otpjevana pjesan Slava Bogu na visini. Ta pjesma anđela u trenutku Isusova rođenja u ovom slavlju označuje prijelaz iz Starog u Novi zavjet te su nakon zborne molitve naviještena dva novozavjetna odlomka; iz Poslanice svetog Pavla apostola Rimljanima i Evanđelja po Luki.

U homiliji biskup Radoš pojasnio je kako Služba riječi u svetoj vazmenoj noći pred vjernike stavlja osnovna razdoblja povijesti spasenja: od Božjeg stvaranja svijeta i čovjeka, saveza s Abrahamom, izlaska iz egipatskog ropstva, saveza s Izraelskim narodom kojeg Bog u ljubavi odgaja, traži, govori mu po prorocima kako bi ih poveo putem spasenja. Slušanje ovih starozavjetnih tekstova, pjevanje psalama i izgovorene molitve otvarale su našu nutrinu i naše srce kako bismo mogli primiti poruku koja daje smisao svem ovom putovanju, da ona postane središte našega života, da u njoj imamo smisao, život i radost. Ta poruka je Evanđelje, Radosna vijest.

U nastavku je biskup podsjetio na evanđelje Velikoga petka, Muku po Ivanu, koje završava ukopom Isusovog mrtvog tijela u novi grob u vrtu. Tada započinje šutnja, tišina groba koja se protegnula i na čitav današnji dan kada smo dolazili na Isusov grob i šutjeli. Razumijevanje Uskrsa polazi od šutnje groba, pa i današnje evanđelje četiri puta spominje riječ grob jer tamo započinje večerašnja Radosna vijest, prazan grob. Posljednju riječ ima Ljubav koja je ušla u grob, Ljubav otvara grob, daje život, otkotrlja kamen, pojasnio je biskup i rekao: „Ako ljubav uđe u grob, ako život uđe u grob tada grob više nema zadnju riječ, smrt nema zadnju riječ. Zadnju riječ ima Život koji se pojavio među nama, Božji život koji nam je darovan po Svijeći, po Svjetlu koje se nastanilo među nama da izgori za nas da bi se naše svijeće mogle upaliti“.

Aktualizirajući sliku groba biskup Radoš je nadalje spomenuo današnje grobove, stvarne i simbolične; stvarne grobove rata, ubijanja i mržnje, simbolične grobove gladi u svijetu, oskudijevanja u pitkoj vodi, siromaštva; grobove osamljenosti, patnje ljudi koji ne vide izlaz iz svojih grobova grijeha, bolesti, izoliranosti.

„Isus želi da povjerujemo u njegovo uskrsnuće da bi nam On mogao darovati život jer je uskrsnuo za nas, radi našega spasenja, radi našega života…života za kojim mi čeznemo, kojega osjećamo duboko u sebi, kojemu se nadamo“, kazao je biskup i pojasnio kako možemo biti dionici vječnoga života po Isusovom uskrsnuću. No važno je zapitati se što trebamo činiti sada ako smo povjerovali u Isusovo uskrsnuće, važno je da uočimo kako moramo dati od sebe, truditi se otkotrljati kamen sebičnosti s našega srca, kamen zatvorenosti, kamen u kojem ne ljubimo, ali da pomognemo i drugima u micanju njihovog kamenja jer ljubav miče kamenje.

Homiliju je biskup Radoš zaključio uskrsnom čestitkom biskupu Mrzljaku, svećenicima i okupljenim vjernicima.

Nakon homilije uslijedila je Krsna služba, treći dio vazmenog bdjenja u kojem je biskup Radoš blagoslovio vodu, a zatim pozvao vjernike da obnovom krsnih obećanja potvrde svoju vjeru u Krista, nakon čega je blagoslovljenom vodom poškropio vjernike.

Četvrti, završni dio Vazmenog bdjenja je Euharistijska služba, a nakon završetka mise preč. Mario Kopjar blagoslovio je hranu koju su vjernici donijeli na blagoslov kako bi je blagoslovljenu blagovali na Uskrs.