U Hrvatskoj je 28% stanovništva na rubu siromaštva i socijalne isključenosti, a kriterij koji će nekoga svrstati u tu skupinu je nemogućnost podmirenja osnovnih životnih potreba. “To je zabrinjavajući podatak, tim više što su podaci za Hrvatsku lošiji za 2017. godinu, nego što su bili za godinu ranije. Dvadeset posto naših sugrađana je u riziku siromaštva, dok je za prošlu godinu taj podatak bio nešto manji. Ono što zabrinjava je da su posebno izložene riziku siromaštva osobe starije životne dobi, gotovo 28%, i to ih čini najranjivijim u Europi. Hrvatski umirovljenici su među najsiromašnijima u zemljama Europske unije, pogotovo oni koji žive sami, a njih je oko 48%. To pokazuje da mjere koje se osmišljavaju i koje bi se trebale provoditi moraju biti puno bolje ciljane i usmjerene, te puno učinkovitije. To je nešto o čemu se jako puno govori, ali nažalost ne vidimo poboljšanja”, rekla je pučka pravobraniteljica. Dodala je da su posebno ranjivi oni koji žive u izoliranim i ruralnim dijelovima Hrvatske.

Dr. Žganec, koji je bezbroj puta upozoravao na porast stanovništva, rekao je da Hrvatska ima socijalni sustav, ali je upozorio da on nije dobro razvijen, podfinanciran je i podkapacitiran u smislu ljudstva, te zakonski loše uređen. “Ono gdje mi vidimo ključne probleme su dostupnost socijalnih usluga, visine socijalnih naknada, i uopće jedna svijest, rekao bih mantra koja se u društvu stvorila oko toga da je socijalno teret društva, odnosno da treba smanjivati socijalne troškove koji su, usput rečeno, usporedno u Europskoj uniji prilično ispod prosjeka, a imamo puno prostora za napredak”, istaknuo je predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva. Naglasak je nadalje stavio na slučaj ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Taj problem prati dvadesetak godina i čini se kao nerješivi problem. No, on zahtijeva kvalitetnu skrb, angažiranost socijalnih službi koje su administrativno opterećene, ranu detekciju teško uočljivih skupina novosiromašnih kao i jaku socijalnu politiku.

Zamjenica ravnatelja Hrvatskoga Caritasa upozorila je, pak, na jako veliki porast mladih u sustavu institucionalnih odgovora na razini biskupijskih caritasa. Riječ je o osobama koje do svojih tridesetih žive s roditeljima, te ako rade ne mogu zaraditi dovoljno da se osamostale. Istaknula je i kategoriju dječjeg siromaštva gdje zadnjih pet godina prate problem i obrazovnog siromaštva. Naime, roditelji nisu u mogućnosti platiti dodatne aktivnosti, te djeca ne dostižu određene standarde i budu stigmatizirana. “Različite kategorije siromaštva – od egzistencijalnog do obrazovnog – duboko zadiru u područje dostojanstva ljudske osobe. Raslojavanje društva je doista nevjerojatno i to je problem s kojima se suočavaju svi biskupijski caritasi u različitim oblicima skrbi koju pružaju”, rekla je Borko. Osvrnula se je i na energetsko siromaštvo, gdje Hrvatski Caritas nastoji osigurati drvo za ogrjev ili ono što je potrebno. Zahvalila je Hrvatskim šumama koje doniraju dio potrebnog drveta, dio kupi Hrvatski Caritas, a nešto opskrbe i same biskupije. Ukazala je, pritom, da je pomoć potrebna i staračkim domaćinstvima u gradskim sredinama, koje ne koriste drvo za ogjev, te se ne griju tijekom cijele sezone je ne mogu platiti račune, već plaćaju paušal.

Da su potresna pisma osoba koje se bore s hladnoćom zimi potvrdila je i pravobraniteljica Vidović, te naglasila da solidarnost hrvatskih građana ne može nadomjestiti sustav “moramo imati institucije države koje su usmjerene da pomognu, a onda bi građani trebali biti nadopuna tome”. Naglasila je da njezin Ured može puno učiniti kao spona između Vlade i naroda. U komunikaciji s ljudima, kojima je potrebna pomoć, vide se kritične točke i na što bi se trebala skrenuti pozornost na sustavnoj razini. Na utvrđene nepravilnosti daju se preporuke koje se u sve većem broju uvažavaju. Pozvala je sve kojima treba pomoć da se jave u urede u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu, da pišu Uredu pravobraniteljice na adresu Trg hrvatskih velikana 6 u Zagrebu ili da nazovu na telefon 01 4851 855.

“Sustav Caritasa je samo jedna od poluga društva koji pomaže, ali ne možemo pokriti sve potrebe”, rekla je Borko. Ukazala je i na jednu od najvećih kvaliteta mreže “da dostiže do onih koje sustav često ne prepoznaje, što ima mogućnost i kanale da to digne na institucionalne razine, što u svome djelovanju ide na to da se otklanjaju uzroci problema, da ljude osnažuje, obrazuje i informira te ih učini nositeljima životnih promjena. I to je ono najvažnije od svega. Hrvatski Caritas koji ove godine kao krovno tijelo Hrvatske biskupske konferencije za humanitarni i pastoralni rad slavi svoju 25. obljetnicu puno je toga učinio. Crkva kao cjelina čini jako puno… Na tisuće i tisuće ljudi dnevno prima pomoć posredstvom Caritasa i Katoličke Crkve i ono što je najvažnije svatko može učiniti nešto. I čini mi se da je najvažnije da se na taj način međusobno povezujemo i da za to ostanemo otvoreni”.