Umjesto uvodne meditacije dubrovački biskup Mate Uzinić pročitao je cijeli ulomak o dobrobiti ovog svijeta iz Ispovijesti vjere naroda Božjeg sv. Pavla VI., iz kojeg se ispovijedaju ulomci ili dijelovi ulomaka tijekom večernjih molitava. Te večeri pročitan je cijeli ulomak kako se ne bi izgubila bit cjeline i poruka koja govori o tome što katolici vjeruju o dobrobiti ovog svijeta. U ovom trenutku pandemije možda su se osobito jasno pokazale dvije krajnosti o odnosu kršćana prema ovozemaljskoj stvarnosti, o čemu je biskup u nastavku više govorio. 

Jedni kršćani žive kao da je ovaj život na zemlji sve, svu svoju brigu posvećuju tome kako bi osigurali što je moguće bolji život ovdje na zemlji i ne misleći na to da ovo nije smisao i cilj našeg postojanja, da se naš život ne ostvaruje u potpunosti i do kraja ovdje na zemlji, kazao je. Čak i mi u Crkvi koji imamo neke posebne uloge znamo se često ponašati na taj način, kao da je ovo materijalno sve. I oko toga se puno puta previše trošimo i na to trošimo previše vremena. Da, to je bitno „ali ne smije postati cilj, može i treba ostati samo sredstvo“, napomenuo je biskup Uzinić dodavši kako pritom uvijek treba imati viziju „da naš konačni cilj nije život na zemlji“. Prije ili kasnije svi ćemo morati ovo ovdje ostaviti, kako je papa Franjo često znao spominjati, posmrtna haljina nema džepove, ništa nećemo ponijeti sa sobom, sve ćemo morati ostaviti ovdje, kazao je. 

Druga krajnost, koja se zahvaljujući društvenim medijima sve više primjećuje, jest ona koja smatra da ovo na zemlji ništa ne vrijedi, da je vrijedno samo ono što dolazi iza ovoga. Nisam siguran da je to baš uvijek iskreno, primijetio je biskup. „Puno puta imam dojam da se i to koristi za ovozemaljske potrebe i interese. Pa se govori o duhovnim stvarima a zapravo se ima na pameti ovozemaljske“, nastavio je. „To je ona situacija u kojoj govorimo o nebu na način prezira prema ovom ovdje na zemlji, kao da to nema vrijednost, kao da to nije naša zadaća, kao da ovo na zemlji nije naše poslanje, kao da nas ne treba biti briga u skrbi i važnosti za onim nebeskim što će biti s ovim zemaljskim.“ Zaboravlja se pritom da se do onog nebeskog može doći samo preko ovog zemaljskog i da ćemo na kraju krajeva biti suđeni ne po tome koliko smo misa služili, koliko smo se puta pričestili – to se nigdje Isus ne govori u Svetom pismu, u evanđeljima ne susrećemo takav govor – nego jesmo li ga prepoznali i poslužili kad je bio u potrebi. Kad je bio gladan, žedan, bos, gol, migrant ili izbjeglica, kad je bio u ovoj ili onoj potrebi, kad je bio bolestan – jesmo li mu iskazivali ljubav, objasnio je biskup te naglasio: „Jesmo li ga ljubili? – to je kriterij. A on se ne može ostvariti u nekakvoj apstrakciji nego u konkretnim djelima.“ Jedno od takvih djela je i ova večernja molitva koja nas okuplja u ovom vremenu pandemije. „Ona je također način na koji, jer ne molimo samo za onaj budući život nego i za potrebe ovog vremena što je također zadaća Crkve, također iskazujemo Gospodinu i potrebnima svoje milosrđe“, zaključio je dubrovački biskup.

U molitvu za bolesne od Covid-19, molilo se i za bolesne od raznih drugih bolesti, sve bolesne i nemoćne, one koji su tužni, obeshrabreni, razočarani, koje pogađaju različite stvari i izazovi ovog vremena. Također i za one koji su radikalni na način da ne misle na nebesko kao i one koji su radikalni na način da ne misle, ili tako to predstavljaju, na zemaljsko. Biskup je također pozvao vjernike na molitvu i post u četvrtak, što je odgovor na poziv pape Franje. 

S biskupom su krunicu radosnih otajstava molili dubrovački bogoslovi, među nekoliko vjernika u katedrali s međusobnim propisanim razmakom bili su i katedralni svećenici, a pjevanje je predvodila katedralna voditeljica zbora Maja Marušić. Uz Molitvu Gospi od Porata i Molitvu za sinodu Dubrovačke biskupije biskup je svima čestitao sutrašnji blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića, koji je zaštitnik cijele Dubrovačko-neretvanske županije.