Misa posvete ulja

Svećenici i đakoni srijemske biskupije okupili su se u srijemskomitrovačkoj katedrali zajedno s biskupom Svalinom i umirovljenim biskupom Đurom Gašparovićem na misi posvete ulja. Biskup Svalina je u uvodu podsjetio da danas, na Veliki četvrtak, započinje sveto trodnevlje, kojim se pripravlja na proslavu Kristova uskrsnuća. Čestitao je svećenicima njihov dan, osobito vlč. Blažu Zmaiću, koji ove godine proslavlja zlatni svećenički jubilej.

Biskup se u homiliji osvrnuo na proročke riječi „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla“ te kazao da „riječi koje smo malo prije u evanđelju slušali su riječi koje je Isus primijenio na sebe. Zasigurno su to riječi koje se mogu odnositi i na nas ovovremene svećenike… Bog je prvi izvor i uzor našeg svećeništva. On nas je pomazao Duhom Svetim i poslao…To što smo svećenici nije plod naših zasluga. To je Božji izbor, Božje djelo u našem životu. Sam Bog intervenira u naše živote. Važan je naš odnos s njim. Molitva je odgovor u oblikovanju našeg svećeničkog života kao i svijet povjerene nam službe onima kojima smo poslani. To znači svojim životom biti otvoren Duhu Svetom i njegovim nadahnućima.“

Naglasio je kako svećenik ne može živjeti izolirano, te je zato važna povezanost među svećenicima. Napomenuo je i kako vjernici trebaju preuzeti odgovornost za svoje svećenike. Važno je s njima surađivati, poticati ih, ako treba i kritizirati, ali prije svega imati za njih razumijevanja, jer ako je  „jednom svećeniku povjeren dio Božjeg naroda, vrijedi onda i obrnuto, da i jednom dijelu naroda, da je svakom od vas, draga braćo i sestre, povjeren barem jedan svećenik.“ Zato je biskup istaknuo da treba brinuti o svom svećeniku te prije svega za njega moliti, kao i za svoga biskupa i Papu.

Nakon homilije svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja, a pred kraj euharistijske molitve biskup je blagoslovio ulje za pomazivanje bolesnika. Po završetku popričesne molitve u zajedništvu sa svećenicima, mons. Svalina je pripravio i posvetio krizmu: sveto ulje pomiješano s balzamom i miomirisima, koje će upotrebljavati za pomazivanje kod podjeljivanje sakramenta krštenja, potvrde i svećeničkog ređenja.

Na kraju misnog slavlja srijemski biskup čestitao je vlč. Blažu Zmaiću zlatni jubilej, pedeset godina svećeništva. Zahvalio mu je što je većinu svoje svećeničke službe proveo upravo u Srijemu, jer je od 1980. godine župnik u Irigu, gdje je još i danas u službi. „Za ono divno svjedočanstvo koje pružate svojim vjernicima, a isto nama svećenicima i biskupima, želim reći jedno malo, ali iskreno ljudsko i biskupsko hvala za toliku iskazanu ljubav i požrtvovnost u služenju Gospodinu kroz potrebita čovjeka, kroz onog malenog neznatnog, zaboravljenog“, kazao je. Uručio mu je dar u ime svećenika biskupije, skroman ali simboličan, jedan srebrni križ, da ga trajno podsjeća na ovaj dan.

Biskupije pozdravio i milosrdne sestre sv. Križa koje su odnedavno ponovno prisutne u Srijemskoj Mitrovici, nakon što je jedno vrijeme njihov samostan ovdje bio prazan.

Nakon euharistije svećenici su se okupili u župnom domu na zajednički ručak.

Misa Večere Gospodnje

Misa Večere Gospodnje, kojom se spominjemo ustanovljenja euharistije i svetog reda, slavljena je u 19 sati. Uz predsjedatelja slavlja biskupu Fabijana Svalinu, u koncelebraciji su bili kancelar srijemske biskupije vlč. Tomislav Lasić, katedrali župnik vlč. Marko Gregić i đakon vlč. Ivan Malić.

Evanđelje je po napjevu Velikog četvrtka navijestio vlč. Lasić. Biskup je u homiliji kazao kako se u Posljednjoj večeri sažima cijelo Isusovo poslanje, te kao što je za Isusa sjecište života Veliki četvrtak, tako je to za svakog čovjeka slavlje svete mise. „Upravo u kruhu i vinu, spoju zemlje i našeg rada, vidimo kako smo, u otajstvu, mi na oltaru. Gospodin, pred nama u hrani Presvete euharistije, postaje snaga našeg predanja. Samo onaj koji je uistinu velik može kleknuti pred drugoga, obrisati prljavštinu s njegovih nogu, a da pritom ne podlegne napasti omalovažavanja svoga bližnjega“, kazao je. Potaknuo je vjernike da se u duhu Velikog četvrtka zapitaju o svome životu i promjenama koje je potrebno učiniti, te zaključio da „danas nije teško shvatiti dimenzije vlastite promjene i rasta nakon ovog slavlja. Samo mu se treba otvoriti.“

Biskup je nakon homilije oprao noge dvanaestorici muškaraca, kao što je to učinio Isus svojim učenicima na posljednjoj večeri, pokazavši nam svima primjer služenja i ljubavi.

Slavlje je završeno prenošenjem Presvetog Oltarskog Sakramenta u procesiji na pokrajnji oltar, a glavni oltar je ogoljen, kao što nalažu liturgijski propisi. Vjernici su potom, predvođeni đakonom Malićem, ostali na klanjanju, na tzv. „Getsemanskoj uri“. Time je započela sveta tišina iščekivanja Isusove muke i smrti.