Draga braćo i sestre!

Svečanom akademijom koja je prethodila ovoj svetoj euharistiji i ovom euharistijom obilježavamo pedeset godina kontinuiranog izlaska misijskog lista Radosna vijest.

Akademija je više stavila naglasak na sam časopis i na njegovo značenje za misije i za našu Crkvu u Hrvata, dok ovom sv. euharistijom želimo zahvaliti i živima i pokojnima koji su u promicanje misijske svijesti i poslanje Crkve ugradili svoje živote, sposobnosti, rad i znanje, ali zamoliti i Božju pomoć i blagoslov za sve koji su na bilo koji način danas uključeni u ovo veliko djelo Crkve i izgrađivanja Kraljevstva Božjeg u svijetu.

Euharistija je središnji sakrament Crkve, u kojem slavimo Kristovo vazmeno otajstvo muke, smrti i uskrsnuća, po kojem je svijet spašen i oslobođen, a Krist je središte života i poslanja svakog misionara i misionarke, stoga usmjerimo svoju pozornost prema ovom evanđelju koje se danas čita u cijelom katoličkom svijetu i čujmo što nam Isus Krist sada govori. U čemu je Isus Krist Radosna vijest i zašto je njegov život i njegova riječ uzrok naše radosti.

Nakon što se pred trojicom svojih učenika preobrazio i na trenutak im otkrio svoje pravo lice: kakav je bio prije nego je postao čovjekom i kakav će biti nakon muke, smrti i uskrsnuća, kad se povrati u okrilje Presvetog Trojstva, Isus silazi s gore i tu susreće mnoštvo naroda, koji zajedno s pismoznancima i njegovim učenicima o nečemu žestoko raspravljaju.

Razlog rasprave je čovjek koji je doveo svoga opsjednutog sina koji je nijem i gluh i zamolio Isusove učenike da ga oslobode od Zloga, a oni nisu uspjeli. Zašto? Nisu imali vjere!

Ovaj gluho-nijemi je zapravo slika i stvarno stanje samih Isusovih učenika. Oni su gluho-nijemi. Makar ih je Isus pozvao i toliko su već vremena s njim i štošta su već čuli i vidjeli, oni još uvijek nemaju dovoljno vjere. Ostali su gluhi na Isusov govor. Onaj koji ne usvaja ono što mu je rečeno, ostaje nijem, jer se ne može dati drugome ono što sam nemaš.

Gledano čisto ljudski, Isus kao da pomalo gubi strpljenje sa svojima pa im kaže: »O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi?« (Mk 9, 19).

Kao da imamo dvije suprotstavljene strane. Na jednoj mnoštvo svijeta, pismoznanci, učenici, otac opsjednutog i sam opsjednuti, a na drugoj Isus. Ovi se čude što nisu mogli osloboditi ovog mladića od Zloga, a Isus se isto tako čudi, ali znade razlog njihove nemoći. Nemoć se zove nevjera. Sve je u dvije riječi: moći i vjerovati, vjerovati i moći.

»Sve je moguće onomu koji vjeruje!« (Mk 9, 23), kaže Isus. Moć se nalazi u vjeri. Vjerom je moguće pobijediti svako zlo svijeta.

Otac svojom vjerom, makar još veoma kolebljivom, spašava svoga sina, tako što moli Isusa da usavrši njegovu vjeru: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« (Mk 9, 24).

Molba ovog jadnog oca pretvara se u najsavršeniju molitvu, tj. onu jedinu koju bi trebalo uvijek moliti: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«

»Isuse pomozi mi da vjerujem!« Vjerom dolazimo do korijena svakog dobra koje se od Boga može primiti, jer vjerom dolazimo do Boga samoga, uspostavljamo s njim neraskidivu vezu, postajemo jedno s Bogom.

Moja vjera nikada nije moja u smislu da nalazi sigurnost u meni samome. Ja kao čovjek uvijek ću biti nestabilan, klimav, nesiguran. Ne mogu u sebi samome nikada naći dovoljnu čvrstinu svoje vjere, nego u Bogu. Ako se ja oslonim samo na sebe gotov sam. Proći ću isto kao i Isusovi učenici. Suočit ću se s nemoći vjere.

Vjera uvijek mora biti naslonjena na Isusa Krista. On je temelj i izvor naše vjere. To nam je on sam rekao: »Bez mene ne možete učiniti ništa« (Iv 15, 5). Ne može čovjek činiti čudesa. Samo ih Bog čini.

Vjera ovog oca traži pomoć Isusa Krista: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri! Ti mi pomozi da vjerujem! Ti mi daj da vjerujem.« Vjera se mora izmoliti.

Na koncu, prvi puta iz Isusovih usta čujemo da trebamo moliti: »Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom« (Mk 9, 29).

Mi se sami svojim silama ne možemo osloboditi od zla i Zloga. To možemo jedino ako smo povezani s Bogom, a veza s Bogom se uspostavlja molitvom. Tek kad smo u savršenoj povezanosti s njim, kad smo potpuno jedno, možemo pobijediti zlo.

Vjerujem da se ovo evanđelje i Isusova poruka savršeno uklapaju u proslavu i obilježavanje pedesete obljetnice izlaska misijskog časopisa Radosne vijesti.

Taj list ima smisao, značenje i svrhu ukoliko služi promidžbi evanđelja – Radosne vijesti Isusa Krista. Vjerski list može podržavati vjeru mnogih kršćana i mnogih od nas koji imamo slabu vjeru, kad nam svaki puta donosi svjedočanstva naših misionara i misionarki, koji su poradi Krista sve ostavili i otišli širiti Kraljevstvo Božje na zemlji uzdajući se ne toliko u svoju vjeru i u svoju moć, nego oslanjajući svoju vjeru i svoju nemoć na Isusa Krista.

Stoga je ovo jubilej svih naših misionara, misionarki, volontera, koji su ozbiljno prihvatili Isusov poziv da pođu svijetom i da propovijedaju evanđelje svakom stvorenju. Za sve njih je ovaj Isusov poziv postao njihov način života. Ovo je i jubilej svih vas koji se molite za njih i koji i materijalno doprinosite za širenje evanđelja.

Povezanost s misijama učvršćivat će i vas same u vašoj vjeri u Isusa Krista, jer će te prateći život i rad naših misionara spoznati kako se po njima i danas Bog proslavlja u svijetu i kako preko njih, čija je vjera također toliko puta na kušnji, Isus Krist ne prestaje činiti silna djela.

Ovom svetom euharistijom želimo zahvaliti Gospodinu na svemu čime je i ovaj misionarski časopis Radosna vijest po svim misionarima, po svim svojim urednicima i suradnicima dao svoj doprinos u evangelizaciji svijeta propovijedajući evanđelje Isusa Krista i promičući dostojanstvo svakog čovjeka. Amen.