U zajedništvu s biskupijskim ekonomom Josipom Stipančevićem, katedralnim župnikom Brankom Freslom, župnim vikarima Josipom Benkom i Lukom Premelčom proslavio je Misu posvete ulja i Misu Večere Gospodnje. Na Veliki četvrtak uputio je u homiliji poziv svim svećenicima na molitveno i duhovno zajedništvo te da, iako obrede slave u praznim crkvama, prinose pred Gospodina sve prošnje, poteškoće, radosti i žalosti povjerenih im ljudi te sabrano pristupaju otajstvu muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova.

Obredi Velikog petka bili su protkani razmatranjem Muke Gospodinove. Nakon uvodne prostracije pred ogoljenim oltarom te molitve u tišini i sabranosti, biskup je pozvao na pozornost i uživljenost u otajstvo križa svećenike suslavitelje i sestre Družbe Naše Gospe. Otkrivajući zastrti križ pozvao je na molitvu i klanjanje križu „po kojemu nam je stečeno i darovano spasenje“. Križ je nakon klanjanja postavljen pred oltar te tako ostao sve do subote.

Vazmeno bdjenje je započelo blagoslovom uskrsne svijeće te hvalospjevom uskrsnoj svijeći koji je navijestio đakon Ivan Koretić. Uslijedila je Služba riječi u kojoj je razmatrana povijest spasenja od Knjige postanka, Knjige izlaska, Knjige proroka Baruha, Knjige proroka Ezekiela do novozavjetnih čitanja i navještaja uskrsnuća Gospodinova. Biskup je u homiliji naglasio kako ta sveta noć otkriva ono što u kršćanima sjaji kao poseban način gledanja na život, a to je nada. Očitovanje Božje skrbi za čovjeka, njegove velike ljubavi i brige vidljiva je u čitavoj povijesti spasenja. Bog nikada nije čovjeka ostavio. Nikada zašutio. Pa i danas, Bog nam govori da je s nama i prolazi trenutke naše strepnje i boli. Otvorimo i mi svoja srca da uskrsnuće u njima zasja posebnom snagom, potaknuo je biskup Huzjak.

Na dan Vazma, Uskrsnuća Gospodinova, 12. travnja biskup je slavio svečanu poldanju misu, a na Uskrsni ponedjeljak jutarnju. Na Uskrs je biskup u homiliji rekao: „Svake godine Crkva se okuplja oko ovog otajstva smrti, muke i uskrsnuća. Radosna vijest koja danas odjekuje počinje sve nanovo otvarati. Otvara oči, otvara srca učenika. Iako je sve novo, i sami učenici su zbunjeni, kao da još ne vjeruju, ili kako evanđelist zapisuje da još nisu dobili dar da razumiju Pisma. Nemoguće je bilo da tri godine s Isusom nije ostavilo traga. Jest. Sve je to bilo u učenicima. Trebalo je otvoriti um i srce da bi razumjeli, da bi im Bog pomalo dozivao u pamet sve što su čuli. Jednako je tako zanimljivo poštovanje Ivana. On trči s Petrom. Trči jer vijest koja je do njih došla je snažna i tjera ih da otkriju je li istinita. Ivan prvi dotrča, ali ne ulazi. Zna on dobro, bio je svjedok da Isus Petru daje prvenstvo, znao je da Petar mora utvrditi braću. Obojica su povjerovali, vidjevši prazan grob. Događaj uskrsnuća će tako snažno ući u njihove živote da će ono postati temelj njihova propovijedanja i svjedočenja. Događaj uskrsnuća nas vraća na temelje naše vjere, svake godine na drukčiji način nas prožme. I sami smo prepoznali Uskrsloga u i po tolikim ljudima i njihovu svjedočenju. Jesmo li u nekom trenutku života otkrili Isusovo uskrsnuće kao temelj našeg života? Svijet u kojem živimo ima logiku stremljenja profitu, logika kršćana i Crkve je stremiti i okrenuti se Uskrslome, tražiti i primiti oproštenja i postići spasenje duše. I u ovoj pandemiji, svijet, poneke grupacije ili pojedinci ići će za nekim svojim smislom, a Crkva treba hodati tako da joj Uskrsli bude temelj i da u Njemu nađe spasenje“.

Na kraju slavlja, biskup je izrekao čestitku svim vjernicima, svima koji podnose teret pandemije, onima koji pate u svome stanju, svim obiteljima, svima koji su otvorena srca i zaželio da otkriju radost Uskrsa u obiteljima, zajedništvu, povezanosti duhom u molitvi te izrazio svoju blizinu i molitvu za svakog čovjeka.