Gotovo je poput male enciklike duga Papina videoporuka na španjolskom jeziku sudionicima zasjedanja održanoga 17. lipnja u Ženevi. U njoj Papa potiče Crkvu i vladajuće da daju djelotvoran odgovor onima koji su na margini svijeta rada, pogođeni dramatičnim posljedicama pandemije bolesti COVID-19. Mnogi migranti i ranjivi radnici, zajedno sa svojim obiteljima, obično nemaju pristup nacionalnim programima za promicanje zdravlja, za prevenciju bolesti, liječenje i pomoć, kao ni planovima financijske zaštite i psihosocijalnih usluga.

Prema Papinu mišljenju, to je jedan od brojnih slučajeva filozofije odbacivanja koji smo se navikli nametati u našim društvima. Takvo isključivanje, naime, otežava pravovremenu identifikaciju, testiranje, postavljanje dijagnoze, utvrđivanje kontakata i traženje medicinske pomoći u slučaju bolesti COVID-19 kod izbjeglicā i migranata, a time se povećava opasnost od pojavljivanja žarišta bolesti u tim populacijama.

Osvrnuvši se na krizu rada, koja je postojala i prije pandemije, ali ju je ona pogoršala, Papa je spomenuo štetu prouzročenu nedostatkom mjerā socijalne zaštite u odnosu na utjecaj bolesti COVID-19, te istaknuo veće siromaštvo, nezaposlenost, nedovoljnu zaposlenost, kašnjenje u uključivanju mladih na tržište rada, iskorištavanje djece, trgovinu ljudima, prehrambenu nesigurnost, te veću izloženost infekcijama bolesnih i starijih osoba.

Skraćivanje radnog vremena posljednjih godina pretvorilo se i u gubitak radnih mjesta, i u skraćivanje radnoga dana onima koji su zadržali posao. Mnoge javne službe, kao i brojna poduzeća, morali su se suočiti s golemim teškoćama; neke su bile u opasnosti od potpunoga ili djelomičnoga sloma. U cijelom smo svijetu, u 2020. godini, primijetili nezapamćeni gubitak radnih mjesta, istaknuo je Papa.

Žureći se povratku većoj gospodarskoj aktivnosti nakon pandemije, izbjegavajmo tešku obuzetost zaradom, izoliranjem i nacionalizmom, slijepim konzumerizmom i nijekanjem jasnih očitosti koje pokazuju diskriminaciju naše braće i sestara koje se može ‘eliminirati’ u našem društvu, potaknuo je. Tražimo rješenja koja će nam pomoći izgraditi novu budućnost rada utemeljenoga na pristojnim i dostojnim radnim uvjetima, a koji proizlazi iz zajedničkoga pregovora i koji promiče opće dobro.

Osvrnuvši se potom na najranjivije društvene kategorije, kao što su mladi, migranti, domorodački narodi, siromašni, koje se ne smije ostaviti po strani u dijalogu koji bi trebao okupiti i vlade, poduzetnike i radnike, Papa je napomenuo da bi se i vjeroispovijesti i vjerske zajednice trebale zajedno zauzeti, jer će se samo višeglasnim dijalogom moći ostvariti solidarna i održiva budućnost našega zajedničkog doma. Istinski se dijalog, naime, uspostavlja samo kada su oni koji razgovaraju na istoj razini prava i dužnosti.

Kada su u pitanju jednaka prava, Papa je posebno spomenuo žene, te istaknuo da valja posvetiti osobitu pozornost posebnim potrebama ženā i djevojčicā. Osim toga, što se tiče ženā, upozorio je na granične situacije tijekom pandemije u raznim zemljama. Previše je žena koje i dalje žude za slobodom, pravednošću i jednakošću među svim ljudskim osobama, primijetio je. Istina je da je došlo do znatnoga poboljšanja u priznavanju pravā ženā i u njihovu sudjelovanju u javnosti, ali treba još mnogo toga učiniti, jer još uvijek nisu potpuno iskorijenjeni neprihvatljivi običaji.

Papa je zatražio također da se zajamči poštovanje temeljnih prava radnika, uključujući učlanjivanje u sindikate, jer pridruživanje sindikatu jest pravo. Osim toga, hitno je potrebna temeljita reforma gospodarstva, jer društvo ne može napredovati odbacujući osobe.

Postoji, naime, opasnost da nas napadne virus gori od virusa bolesti COVID-19, virus sebičnoga ravnodušja. Taj se virus širi misleći da je život bolji ako je bolji za mene, i da sve ide dobro ako meni ide dobro, i tako se započinje i završava odabirom jedne umjesto druge osobe, odbacivanjem siromašnih, žrtvovanjem onih koji su zaostali na takozvanom ‘oltaru napretka’. Naprotiv, upravo je pandemija pokazala da nema razlike, ni granice, među onima koji trpe. Svi smo slabi i, istodobno, svi smo od velike vrijednosti, rekao je papa Franjo.

Spomenuo je i radnike takozvanoga nestandardnog zaposlenja, koji nemaju socijalne zaštite, te su stoga posebno ranjivi. Za njih je, kao i za sve ostale, potrebna samo jedna jednostavna stvar, a to je briga. Rad koji ne vodi brigu, koji uništava stvoreno, koji stavlja u opasnost preživljavanje budućih generacija, ne poštuje dostojanstvo radnika i ne može se smatrati dostojanstvenim. Naprotiv, rad koji vodi brigu, pridonosi obnovi punoga ljudskog dostojanstva, pomoći će zajamčiti održivu budućnost za buduće generacije.

Svako bi se poduzeće trebalo svakoga dana pitati brine li se o svojim radnicima, rekao je Papa te osim o brizi, govorio o kulturi, odnosno o brojnim kulturama u svijetu – počevši od onih domorodačkih ili pučkih, koje su često marginalizirane – koje bi, kad bi se ispreplele, dovele do obogaćivanja. Mislim da je vrijeme da se konačno oslobodimo naslijeđa prosvjetiteljstva, koje je riječ ‘kultura’ povezivalo s određenom vrstom intelektualne formacije i društvene pripadnosti. Svaki narod ima svoju kulturu i mi ju moramo prihvatiti takvu kakva jest, istaknuo je papa Franjo te potaknuo također na suočavanje s razornim učincima carstva novca.

Obrativši se na kraju političarima i vladajućima, zatražio je od njih da dopuste da ih nadahne onaj oblik ljubavi koji je političko milosrđe; govoreći sindikalistima i voditeljima udrugā radnikā upozorio ih je na korupciju, te potaknuo da se usredotoče na konkretne situacije u četvrtima i zajednicama u kojima djeluju; poziv je poduzetnika pak, prema Papinim riječima, proizvoditi bogatstvo u službi svih, kroz stvaranje različitih mogućnosti za zapošljavanje.