Koncelebrirali su župni upravitelj Župe Gorja Bučica u Sisačkoj biskupiji Vedran Pejak-Pašić i domaći župni vikar Patrik Križanac.

Prije misnoga slavlja prigodne riječi izrekao je domaći župnik mons. Tadija Pranjić, poručivši: „Naše poginule nikada ne smijemo zaboraviti! Na današnji dan je Hrvatska vojska pokazala svoju snagu kad je uspjela, u roku od tri dana pobijediti i svladati, kao što su govorili strani diplomati, treću najmoćniju silu Europe, zloglasnu, zločinačku tzv. JNA, koja nikada nije bila jugoslavenska, nego samo srpska. Za tri dana je Hrvatska vojska oslobodila teritorij veličine Crne Gore. Front je bio dug nekoliko stotina kilometara. Združene snage HV-a i hrvatske policije uspjele su, u tako kratkom roku, osloboditi toliki dio naše okupirane Domovine. Sjećam se uvijek onoga trenutka kada je general Petar Stipetić stavio na haubu srpskome generalu na potpis dokument o kapitulaciji srpske vojske, koja je počinila masovne zločine. Prvi veleposlanik Francuske, nakon priznanja, rekao mi je ovdje u župnom uredu: ‘Najveći zločin nakon Drugoga svjetskoga rata koji se dogodio u Europi, nakon što su saveznici skrojili granice, jest vukovarska bolnica, za koju praktički nitko nije odgovarao jer je vukovarska bolnica, kao i svaka druga, zaštićena međunarodnim ratnim pravom, humanitarnim pravom i svim Ženevskim konvencijama’. Za jugovojsku i paravojne formacije četnika, poznatih po zločinima, to nije važilo. Mi smo dobili svoju slobodu, imamo svoju državu, poštujmo svoju vojsku, i ne zaboravimo je“.

Osvrnuvši se na „Oluju“, na početku misnoga slavlja o. Vincetić rekao je da je to najveća pobjeda kada je riječ o novijoj povijesti naše Domovine. Vojno-redarstvenom operacijom ‘Oluja’ naša domovina postala je cjelovita, slobodna, neovisna i naša. Uz zahvalu na daru slobode, o. Vincetić potaknuo je na molitvu i za budućnost, za ostvarivanje što boljega, ljepšega, sretnijega i zadovoljnijega života u našoj domovini, za koju su naši branitelji ginuli, dali svoje živote. Pozdravljajući predstavnike društveno-političkoga života Hrvatske, vojske i policije, rekao je: „Neka Gospodin sve blagoslovi, neka vidi sve ono zbog čega smo došli ovdje. Sve veliko, veličanstveno, zbog čega Njega hvalimo, Njega slavimo, jer je On svojim prstom, svojom svemoćnom snagom djelovao i bio u svim tim našim djelatnostima na ostvarivanju nam slobodne, sretne i nezavisne Domovine“. Nakon popričesne molitve otpjevana je hrvatska himna Lijepa naša, a liturgijsko pjevanje predvodio je domaći Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija“.