„Trojica pripadnika HOS-a dala su svoj život za Domovinu, kako bismo mi danas zaista mogli hoditi ovom Zemljom, zahvalni za slobodu, zahvalni što imamo svoju Domovinu, i prvenstveno dragom Bogu zahvalni za naše živote“, rekao je na početku mise vlč. Nedeljković.

U homiliji je predvoditelj misnoga slavlja govorio o kipu Gospe Žalosne, rekavši kako se na poseban način časti Gospa kao žalosna majka koja je osjetila bol i patnju ovoga svijeta i s kojom se svatko od nas može poistovjetiti. „Domovinski rat – toliko patnje, boli, žalosti u obiteljima, majki i očeva koji su gledali i vidjeli smrt svojih sinova, muževa i žena, majki i očeva koji su gledali patnju i muku svojih bližnjih, i koji su taj križ prihvatili, spremno nosili, i koji ga i danas i te kako nose. U tome možemo prepoznati upravo ovaj primjer nebeske Majke Marije Gospe Žalosne, a i prepoznati onaj znak kojega Gospodin danas poziva u Evanđelju – znak Isusa koji trpi, koji nosi svoj križ. I danas tridesetak godina nakon tih događaja, svatko od nas ima svoju patnju, svoju bol, određenu nepravdu, napadanja, osuđivanja, klevete, laži, ali ako zaista idemo s Gospodinom, tada ni jedan križ ovoga svijeta, neće nam biti pretežak“, rekao je vlč. Nedeljković. Pozvao je da, u ovom korizmenom vremenu, svatko prihvati svoj križ života – križ bolesti, osuđivanja, patnje, i zajedno ga nosi s Marijom.

Na kraju mise vlč. Nedeljković je citirao bl. Miroslava Bulešića, hrvatskoga katoličkoga svećenika i mučenika: „Moja osveta je oprost“ i poručio: “Neka takav Kristov primjer bude i naša osveta svakoga dana – Kristov primjer ljubavi.“

U podmetnutoj eksploziji u tadašnjem Omladinskom domu u kojemu je bilo smješteno ratno zapovjedništvo HOS-a, 1. ožujka 1992. godine, poginuli su Ivica Bošnjak, Vlado Knežević i Darko Rušanac, a osmorica su ranjena.