Kraj dijela vizitacije zajednicama sestara koje žive i djeluju u Zagrebu bio je povod za susret sa članicama Vrhovne uprave s. Dorothee Halbach i s. Roseline Kujur.

S. Dorothee dolazi iz Provincije Baden-Württemberg. Doživotne zavjete položila je 1995. godine, a u Generalnoj upravi vrši službu u drugom uzastopnom mandatu. Sestra Roseline članica je provincije Centralne Indije. Doživotne zavjete položila je 1999. godine, a po zanimanju je učiteljica. U Švicarsku, gdje se nalazi sjedište Družbe, prvi put je došla nakon izbora, početkom 2023. godine. Trenutno se u Vrhovnoj upravi nalaze tri sestre iz Indije.

Govoreći o izazovima življenja karizme Družbe koja djeluje dvjestotinjak godina pod motom „Potreba vremena volja je Božja“, s. Dorothee je pojasnila, da je to međunarodna družba rasprostranjena na svim kontinentima, te danas broji 2600 sestara u 12 provincija, 5 vikarijata i Kući SAD. „Kada to gledamo, vidimo veliku raznolikost: različite kulture i jezici, različiti crkveni običaji i tradicije, politički sustavi u kojima žive naše sestre različitih kultura, jezika, kontinenata, političkih sustava. Mi smo u vodstvu svjesni tih razlika, jer ne žive u istim okolnostima sestre ovdje u Hrvatskoj, Brazilu, Tajvanu ili Indiji. Ali naše konstitucije nam nalažu da živimo jedinstvo u raznolikosti. To je taj izazov koji osjećamo kada posjećujemo naše provincije i vikarijate. Mlade generacije doživljavaju redovnički život drugačije nego starije generacije i stoga se izazov odražava u nastojanju da ostanemo ukorijenjeni u našoj karizmi i u onom što je zdrava tradicija Družbe i naše poslanje, a istovremeno da tražimo nove putove za nova vremena“, poručila je.

Osvrćući se na manjak zvanja, s. Roseline je naglasila kako je u Indiji ranije bilo mnogo više sestara, ali sada se primjećuje manje zvanja, što je prema njezinim riječima uzrok smanjenja obitelji, jer u nekim dijelovima Indije obitelji imaju jedno ili dvoje djece. No, ipak zvanja ima. U Indiji djeluje pet provincija, a sestara ima i u Ugandi. Približavajući rad sestara u Indiji, s. Roseline je istaknula da djeluju u skrbi za siromašne, a također veliki se naglasak stavlja na obrazovanje. Sestre imaju svoje škole u koje roditelji rado šalju svoju djecu, bez obzira na vjeroispovijest. Spomenula je da neke škole u gradovima imaju do 5 tisuća, a u selima do tisuću učenika. Posebnu brigu sestre posvećuju ženama: osnažuju ih u zauzimanju za njihova prava, kao svojevrsna grupa za samopomoć. Također rade na suzbijanju trgovine ljudima, brinu o djeci s invaliditetom i oboljelima od AIDS-a, te opismenjuju žene u selima.

Govoreći o Europi, s. Dorothee je naglasila da Družba osjeća potrebu i čezne za dolaskom djevojaka, no upozorila je da neke djevojke dolaze, ali nisu spremne na trajni ostanak u samostanu iz raznih razloga. „Mi kao Družba imamo jasno poslanje i zato su potrebne osobe koje su psihički i fizički zdrave da bi mogle ići tim putem, odnosno da bi mogle ostvarivati našu karizmu. Danas ima raznih drugih putova za mlade, a gubitak kršćanskih vrijednosti je najveći uzrok za to što mladi ne dolaze. Rekla bih: ima poziva, puno je onih koji se traže, osobito mlade žene, ali se rijetko odlučuju za trajno vezanje na život u samostanu. No, to je isto kao što se primjećuje teško odlučivanje vezivanja na bračni život sa svim svojim usponima i padovima“, kazala je. Osvrćući se na zvanja u Hrvatskoj, naglasila je: „Vrlo je lijepo što u Hrvatskoj imate mlade žene, djevojke koje s velikim oduševljenjem slijede svoj put i mislim da će nadoći nova zvanja, jer potpuno je normalno da gdje ima puno mladih, oni će privući druge mlade“, rekla je.

Posebno se osvrnula na zajednicu sestara na zagrebačkom Vrhovcu koju je doživjela kao vrlo živahnu. „To je dosta mješovita zajednica, ima više generacija. Primjećujemo da kućna poglavarica s. Finka Tomas pronalazi putove povezivanja. Naravno da zajednica promišlja pitanja o budućnosti, a ono što raduje je da su sestre vrlo zainteresirane za stanje u Družbi. Jedan od ciljeva vizitacije je nastojanje da podupiremo jedinstvo svih nas sestara u Družbi i da u tom vidu damo sestrama uvid u stvarno stanje“, poručila je s. Dorothee.

S. Roseline je naglasila da je na Vrhovcu iskusila jedinstvo u različitosti, kao i u cijeloj Družbi. „Primijetila sam da ovdje starije sestre imaju duboko iskustvo povezanosti s Bogom. Sestre su proživjele teška vremena, ali unatoč tome donose bogate plodove. Primijetila sam kako su vrlo radosne, drage, a ovdje sam se osjećala kao kod kuće“, poručila je.

Sestre su posjetile nekoliko zajednica te su se susrele i sa svećenicima, vjernicima, suradnicama sestara i korisnicima. Na pitanje kako su doživjele Crkvu u Hrvatskoj, S. Roseline je rekla da su je posebno dojmile pune crkve za vrijeme misa i duboka vjera u Boga, koja se zasigurno zadobila u obiteljima, a onda dalje prenosi.

S. Dorothee je rekla da joj je malo teško odgovoriti na to pitanje radi nepoznavanja jezika. No, ono što je doživjela na van, prema njenim riječima, je da je Crkva jako povezana s tradicijom, te je istaknula rad s mladima, tj. traženje novih putova u pastoralu mladih. Dodala je da je u Njemačkoj, a osobito sada u Švicarskoj primijetila zajedništvo hrvatskih vjernika te ponovila da, iako ne poznaje hrvatski jezik, hrvatske pjesme dotiču njezino srce, te u njima osjeća duboki izraz vjere.

Na kraju je izrazila želju da hrvatsku provinciju i dalje prati Božji blagoslov i da iznađe putove kojima će hrabro kročiti u buduća nesigurna vremena, te još jednom ukazala na generacijsku povezanost, jer „naše mlade sestre ovdje su blagoslov, ali i starije sestre su veliki blagoslov“, poručila je.