Vjera nade

“Tražite ono, što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!
Za onim gore težite, a ne za zemaljskim!” (Kol 3, 1-2)

Dani muke Gospodnje zajedno s njegovim uskrsnućem tajanstveno odražavaju dramu čovječanstva, naroda i svakoga pojedinog čovjeka na našem zemaljskom putovanju. Čovjek podvrgnut zlu promjenjuje zemaljski raj u pakao muke. Na svaki način želi spasiti se, postići moć, bogatstvo, slavu i sreću sa svojim vlastitim snagama, jer misli da mu Bog nije potreban. Ali ne uspijeva. Povijest, bližnja i daljnja nam svjedoči, da su obične varalice svi, koji naviještaju samospasenje ili pomoću neke ideologije i posredstvom nekih pozitivnih kozmičkih zračenja. Još danas važi što je prije 2.500 godina napisao starozavjetni psalmista:
“Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni i osamdeset; a većina od njih muka je ništavnost, jer prolaze brzo i mi letimo odavde” (Ps 90, 11-12).
Ipak kršćanstvo nije beznađe ni rezignacija, nego vjera nade. Mi smo i biti moramo puni nade. Izvor naše nade nije u razvoju događaja u očekivanju boljitka, da će neka drukčija politika donijeti poboljšanje. Osnov naše nade je pobjedonosni uskrsli Krist, koji je svojim križem i smrću pobijedio zlo i kao Bogočovjek ušao u slavu Božju. On osigurava svakome koji ide za njim konačnu pobjedu, potpuno oslobođenje, vječni život u slobodi, slavi, bogatstvu i beskonačnoj ljubavi. Put ka tom cilju je put križa, odricanje, put strpljivosti i iščekivanja u nadi i ljubavi.
Zato nas sv. Pavao za Uskrs potiče: “Tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!” (Kol 3, 1-2). U ovim danima uspomene na Kristovu muku i njegovo uskrsnuće otvorimo srca toj velikoj tajni našeg spasenja. Neka nas mudrost Božja rasvijetli, snaga Duha Svetoga okrijepi, da se podignemo od zemaljskoga u nebesko, od svojih muka u radosnu nadu uskrsnuća, da zaživimo atmosferu nebeske slave i radosti.
Svemogući Bog, Gospodar neba i zemlje, ljudske povijesti i sudbine svakog pojedinca, nas voli. Svatko među nama je u središtu njegove beskonačne ljubavi. Zato nema mjesta tuzi i beznađu: “Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!” (Flp 4, 4).

Tako želim svim čitateljima “Blagovesti” sretne i radosne blagdane naše najveće svetkovine: Uskrsnuća našeg Spasitelja Isusa Krista. Punina Božje milosti, nebeske radosti i dubina ljubavi neka vas napunjuje u ovim svetim danima.

Podijelite radost Kristova uskrsnuća sa svima s kojima se susrećete u životu osobito u svojim obiteljima i na radnom mjestu. S pravoslavnom braćom slavimo ove godine Uskrs na isti dan. Zato im čestitam Uskrs sa starodavnim pozdravom: “Hristos vaskrse – vaistinu vaskrse!” Njegova Svetost patrijarh Pavle već je čestitao Uskrs našoj katoličkoj zajednici. Sa zahvalnošću mu vračam čestitku u želji, da se i naša braća u srpskoj pravoslavnoj Crkvi posle tolikih iskušenja podignu u radost uskrsnuća. Puno milosti, sreće i radosti želim svim kršćanima u različitim zajednicama. Neka ovogodišnje zajedničko slavlje Uskrsa učvrsti u svima nama svijest, da smo u biti jedna Crkva Kristova, jer smo krštenjem pridruženi uskrslom Kristu i smo tako jedna spasenjska zajednica, koju uskrsli Krist vodi prema većnom Vazmu.

+ Franc Perko
umirovljeni beogradski nadbiskup

P.S. Opraštam se od vas kao nadbiskup ali ostajem s vama u Kristu, udružen u Duhu Svetom sa spasenjskom zajednicom koja se nalazi u Beogradskoj katoličkoj nadbiskupiji. Svome nasljedniku mons. Stanislavu Hočevaru želim sve blagoslove neba i zemlje u njegovoj odgovornoj službi.