Vjernici iz Vođinaca hodočastili u svetište sv. Josipa u Karlovcu

Na hodočašću je sudjelovalo 57 župljana pod vodstvom svog župnika Ante Šiška. Samo putovanje bilo je prožeto molitvom, pjesmom a po povratku i poticajnim svjedočanstvima brojnih hodočasnika.

Po dolasku u svetište hodočasnike je dočekao rektor Svetišta mons. Antun Sente ml. Hodočasnici su mogli potom obići svetište i u tišini i miru se pomoliti svetom Josipu. Mnogi su iskoristili prigodu i za pristupanje sakramentu svete ispovijedi. Župljani su predvodili pobožnost i krunicu sv. Josipu a vrhunac večeri je bila euharistija.

Preč. Ante Šiško, dekan i župnik Kraljice svete Krunice u Vođincima predvodio je misno slavlje a koncelebrirao je mons. Sente. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora iz Vođinaca predvođeni s. Tadijanom Iličić, članicom sestra Službenica Milosrđa (Ančela)

U prigodnoj homiliji preč Šiško je svim prisutnim hodočasnicima progovorio o tome koliko se njeguje pobožnost svetom Josipu u župi Vođince posebno istaknuvši djelovanje i rad dva molitvena vjenčića Prečistog Srca Josipova.

Župnik Šiško je također istaknuo kako nam je danas potrebno duhovno očinstvo svetoga Josipa kako bismo zaštitili brak i obitelj koji su jako potkopani. “Masovni su razmjeri napada na značenje braka, na muškost, na ženstvenost, na svetost braka i ljudskog života kao nikada do sada. Danas nam je potrebno duhovno očinstvo svetoga Josipa za ovu našu lijepu, najljepšu domovinu Hrvatsku čiji je on zaštitnik. Napose u ovim danima koji su pred nama, kad se navršava trideset i druga obljetnica od ratnog stradanja lijepog našeg grada Vukovara, Podunavlja, Škabrnje i drugih mjesta tijekom Domovinskog rata koji su i nastradali. U ovim teškim vremenima neka sveti Josip izmoli toliko potreban mir našem hrvatskom narodu i svim narodima svijeta.”

Na kraju mise hodočasnici iz Vođinaca predali su rektoru Josipova svetišta košaru punu slavonskih delicija. Poslije mise svi hodočasnici su bili počašćeni ukusnom večerom od strane rektora Josipova svetišta i njegovih bliskih suradnika.

Tekst: Ruža Keser