Na hodočašću su sudjelovali vjernici iz Zagreba, Križevaca, Žumberka, Osijeka, Vukovara, Slavonskog Broda i drugih mjesta. Stručni vodič bio je dr. sc. fra Božo Lujić, teolog, bibličar, germanist, prevoditelj i sveučilišni profesor Staroga zavjeta, dok su pratitelji bili o. Mihajlo Simunović, katedralni župnik križevački, bogoslov Antonije Pajić, te predvoditelj pjevanja i suorganizator za križevačko područje, katedralni dirigent Ozren Bogdanović.
Prvoga dana nakon slijetanja u Tel Aviv hodočasnici su posjetili Betlehem i baziliku Rođenja Isusova gdje su ušli u samu špilju rođenja. Potom je uslijedio posjet bazilici Sv. Katarine i kapele Sv. Helene u kojoj su slavili misu prema rimskom obredu pjevajući božićne pjesme novorođenomu Kralju. Na kraju prvog dijela dana posjetili su Pastirska polja i kapelu Gloria in excelsis Deo. Nakon ručka uslijedio je put prema Ein Karimu, rodnom mjestu sv. Ivana Krstitelja. Tamo su obišli crkvu na mjestu njegove kuće, te crkvu Susreta Marije i Elizabete kao i Pohođenja Blažene Djevice Marije gdje su otpjevali Magnificat (Veliča) i druge marijanske pjesme istočne i zapadne tradicije.

Sljedećeg dana na brdu Sion posjetili su Dvoranu Posljednje večere (kuća sv. Marka i silazak Duha Svetoga), crkvu Usnuća Marijina, grob i sarkofag kralja Davida i služili misu također prema rimskome obredu u franjevačkoj crkvi Posljednje večere, pjevajući euharistijske pjesme. U prvom dijelu dana uslijedio je i odlazak na zapadni dio Zida plača na kojem je osim razgleda uslijedila i osobna molitva. Nakon ručka i uspona na Maslinsku goru, hodočasnici su posjetili crkvu Očenaša, vidikovac na panoramu Jeruzalema te mjesto i crkvu Gospodin je zaplakao (Dominus flevit). Po dolasku u Getsemanski vrt, mjesto gdje se Isus krvavim znojem znojio, posjetili su crkvu Muke Gospodnje i crkvu i pećinu Izdaje. Na završetku dana obišli su i u osobnoj molitvi proveli vrijeme na Marijinu grobu.

Treći dan hodočašća bio je rezerviran i usmjeren prema posjeti Isusova Groba. No, na početku dana hodočasnici su posjetili crkvu Sv. Ane i ribnjak Bethezda u kojoj je nekada bilo i grkokatoličko sjemenište. Tamo su živjeli sveti Joakim i Ana, roditelji Blažene Djevice Marije, pa je pretpostavka da se tamo Marija i rodila. Prije same posjete Groba ulicama kojima je Krist nosio križ prema Kalvariji (Via dolorosa) obavili su pobožnost križnoga puta, kratko se u molitvi zaustavivši kod svake postaje ali i u kapeli Bičevanja i osude, kao i bazilike Evo čovjeka (Ecce homo). Potom je uslijedio ulazak u Kristov grob i posjet Golgoti, mjestu i crkvi Razapinjanja, ujedno i vrhuncu hodočašća. Misu prema rimskome obredu s pjesmama iz uskrsnog vremena slavili su u franjevačkoj kapeli uz Isusov grob.

U subotu, četvrti dan hodočašća, najprije je služena grkokatolička liturgija prema bizantsko-hrvatskom obredu kojoj je prisustvovao i umirovljeni jeruzalemski nadbiskup Josip Jules. Vjernici predvođeni križevačkim pjevačima pjevali su pučko žumberačko pjevanje. Kroz Jordansku pustinju krenuli su prema Qumranu i Jerihonu, zaustavivši se kod Zakejeve smokve i brda Isusova iskušenja te mjesta pronalaska svitaka iz Mrtvog mora. Predvođeni vladikom Nikolom obnovili su krsne zavjete u rijeci Jordanu u mjestu Quaser Yehud gdje je sv. Ivan Krstitelj krstio Isusa, a dan je završio kupanjem u Mrtvom moru, najslanijem moru na svijetu i najnižoj točki na zemlji.

Petoga dana vjernici su imali priliku posjetiti crkvu Marijina Izvora, baziliku Navještenja koja je sagrađena na mjestu Marijine kuće i anđelova navještenja o bezgrešnom začeću kao i crkvu Sv. Josipa. Potom je uslijedila također liturgija prema bizantsko-hrvatskom obredu u grčko-katoličkoj arapskoj crkvi koja se služila na hrvatskom, grčkom i arapskom jeziku, a pjevanje su naizmjence predvodili pjevači iz Križevaca i Zagreba s pjevačima ove crkve koji su pjevali grčke napjeve. Molitva Očenaša na liturgiji molila se u isto vrijeme na svima navedenim jezicima, kako bi se upotpunilo zajedništvo među različitim obredima Katoličke Crkve. U drugom dijelu dana slijedio je uspon vozilima do bazilike Preobraženja Gospodnjeg na brdu Tabor, te odlazak na mjesto prvog Isusova znamenja (čuda) koje se zbilo na svadbi u Kani Galilejskoj gdje su četiri bračna para (Simunović, Heckel, Semenjuk i Tomičević) obnovili svoje bračne zavjete nakon čega je uslijedilo prigodno druženje i slavlje.

Sljedeće jutro, šesti dan hodočašća, bilo je predviđeno za vožnju brodom Genezaretskim (galilejskim) jezerom. Nakon opuštenoga ozračja pjesme i plesa, ali i otpjevane pjesme Krist na žalu, na sredini plovidbe, posjetili su crkvu Sv. Petra, mjesto davanja prvenstva (primata) Petru, mjesto čudesnog ribolova i umnažanja kruha i riba. Uslijedio je odlazak na Brdo blaženstava gdje se slavila misa prema rimskome obredu, a na kraju mise su otpjevana Isusova blaženstva prema melodiji koja se koristi u bizantskoj liturgiji, na staroslavenskom jeziku. U drugom dijelu dana, posjetili su Tabghu, mjesto Sedam Izvora, kuću svetoga Petra i okolicu u kojoj je Isus najviše djelovao i učinio mnoštvo znamenja.

Posljednjega dana, a prije odlaska na popodnevni let prema Zagrebu, hodočasnici su imali priliku posjetiti Haifu (lučki grad na sjeveru Izraela) i tamošnju špilju svetog Ilije kao i crkvu Gospe Karmelske i samostan „Zvijezda mora“ na brdu Karmel. Posebno dojmljivo bilo je i završno, panoramsko razgledanje Bahajskih vrtova.

Mise prema rimskome obredu i liturgije prema bizantskome obredu predvodio je svakog dana vladika Kekić  uz susluženje protojereja stavrofora Mihajla Simunovića, katedralnog župnika križevačkog, fra Bože Lujića te svećenika iz crkava u kojima se euharistijsko slavlje služilo.