Uvodnu riječ dobrodošlice hodočasnicima je uputio domaćin, župnik Župe sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile u Lanišću vlč. Josip Mašina te im je približio događaj krvave krizme u specifičnom povijesnom i društvenom kontekstu. Hodočasnici su imali prigodu obići spomen prostorije u župnoj kući, te pristupiti sakramentu ispovijedi. Prije mise izmoljena je pobožnost krunice.

Uvodeći u homiliju, preč. Celent. je posvijestio „mi smo danas dobili poziv, da možemo doći ovdje u ovo sveto mjesto, u Lanišće, da bi se slijedeći stope blaženog Miroslava Bulešića mogli susresti s Gospodinom. To nam pomaže otkriti Božji plan u našim životima. Ovdje smo, jer imamo taj stav, jer nismo došli samo nešto ovdje proživjeti, već prihvaćamo, da Bog želi, da ono što ovdje doživimo, duboko prožme naše živote. Bog želi da mi budemo sveti, i zato nam je dao primjer blaženog Miroslava Bulešića – da nas usmjerava”.

Propovjednik je podsjetio, kako u Bulešićevim zapisima „čitamo kako se on uvijek utječe Gospodinu. On traži njegovu pomoć za sve svoje poteškoće i probleme i u pastoralnu i u svom osobnom životu. Utječe se i Blaženoj Djevici Mariji, prema kojoj je gajio veliku sinovsku pobožnost”.

Nadalje je posvijestio važnost Božje prisutnosti u našim životima, jer On dolazi obnoviti naša srca, da budemo svjesni da sve što imamo je djelo Božje i da prihvatimo Božju volju u našem životu poput Blažene Djevice Marije koja je rekla „Neka mi bude po volji Tvojoj” – Na taj način Bog preko nas ostvaruje svoje djelo u ovome svijetu, a naša srca preobražava da budu ona koja će ljubiti bližnje, pa i neprijatelje. U tom kontekstu je podsjetio na Bulešićeve riječi „Moja je osveta oprost”.

„Bog nam daje novo srce da živimo po njegovoj volji. Okupio nas je danas da budemo raspoloživi, da odgovorimo na njegov poziv”, rekao je propovjednik te se kratko osvrnuo na misno evanđelje s prispodobom o svadbi i nedolično odjevenom čovjeku. „Dolazak na svadbu je radost, a svadbeno ruho je dar. Čovjek iz prispodobe nije ga primio. To ne znači da je on bio siromašan, no nije mogao primiti taj dar. Mi smo primili dar u krštenju. No, potrebno ga je uvijek iznova obnavljati, da možemo imati raspoloživost, da Gospodin da, da možemo dati svoj život za njega, da možemo vršiti Božju volju. Gospodin želi da doživimo tu radost u našem životu, tj. da biti kršćanin znači biti radostan, da to znači biti onaj koji vidi sebe, svoju grešnost, ali upoznaje ljubav Božju. Danas nam ta Ljubav daje primjer mladog svećenika koji je dao svoj život“.

Na kraju homilije propovjednik je potaknuo vjernike neka im dolazak na mjesto mučeništva bl. Bulešića bude poziv na promišljanje o njihovim životima i svemu onome što su toga dana donijeli pred Gospodina te da spremno nose svoj križ.

Po završetku misnoga slavlja, nakon svečanog otpusnog blagoslova s relikvijama blaženika, župni suradnici laniške župe, Ivan Mejak, Marina Jeromela Mejak, Marija Žmak i dr. Vladimir Žmak uprizorili su život bl. Miroslava Bulešića prema poemi Antuna Milovana „Vitez Božji“.

Iste večeri u Svetvinčenat, rodnu župu bl. Bulešića, su hodočastili vjernici Labinskog dekanata.