Susret je započeo molitvom krunice i misnim slavljem u Pastoralnom centru katedralne župe koje je predvodio biskup Košić u zajedništvu s domaćim župnikom Markom Karačom, a služili su đakoni Frano Bijelić i Vjekoslav Uvalić.

U homiliji biskup je zahvalio vjeroučiteljima na želji za tim zajedništvom te ispričao zgodu iz dječačkih dana. „Imao sam jednoga prijatelja kapucina koji bi mi dok sam bio sjemeništarac pisao. Ta svoja pisma uvijek je završavao riječima Oremus pro invicem – molimo se jedni za druge. Ta poruka neka bude i danas ovdje među nama kada ste se vi vjeroučitelji okupili da biste molili za svog biskupa, a tako i ja da se molim za vas. Neka nam svima Gospodin dadne potrebne milosti da možemo vršiti svoju službu i naviještati Evanđelje“, rekao je biskup.

Nakon mise susret je prigodnim programom nastavljen u dvorani „Juran i Sofija“ sisačkog Velikog Kaptola. Na početku sve okupljene je pozdravila i uputila biskupu čestitku predstojnica Katehetskog ureda s. Smilja Čirko poručivši kako godine brzo prolaze, ali sjećanja na neke trenutke i na ono što nam se lijepo dogodilo ostaju trajno zapisana u našim srcima i memoriji. „Brojke 65 i 25 su one koje su nas okupile večeras u molitvi krunice, na misi i ovom druženju. U tim se brojkama odvijao život našeg biskupa Vlade i zato, dragi biskupe, teško je u nekoliko riječi staviti jedan tako bogat život. Život koji Vam je podario Bog, od Vaših roditelja oca Ivana i majke Marte, od samih početka obilježen je krsnom vodom i znakom križa koji Vas prati cijeli život. Hvala Vam što ste hrabri promicatelj istine, a to ste mogli jer ste snagu crpili od onoga koji je za sebe rekao da je Put, Istina i Život. Svoje ste životno sidro čvrsto vezali uz Petrovu stijenu koju ni vrata paklena neće nadvladati. U vama imamo pastira koji nas predvodi, čuva i brani te svakodnevno moli da ustrajemo na Isusovom putu naviještajući Evanđelje, bilo to zgodno ili ne. Hvala za prijateljske i bratske riječi, utjehu u teškoćama i za čvrsti oslonac koji nam pružate u olujama života“, rekla je s. Smilja.

U ime svih vjeroučitelja čestitku je biskupu uputila Josipa Hlevnjak. „Što reći svom biskupu, a da bude dovoljno mudro i pametno? Što reći onomu koji je kroz proteklo vrijeme godina ostavio neizbrisivi trag i putove čvrste vjere, nade i ljubavi, a kojima će još mnoge generacije vjeroučitelja i vjernika hoditi. Za neke od nas susret s Vama započeo je u našim studentskim danima i prvim teološkim koracima, poučeni od Vas kako uroniti u otajstvo Trojedinog Boga. Oni malo mlađi susreli su Vas kao biskupa naše ponovno uspostavljene biskupije, a čiji je hod u providnosti Božjoj započeo već vašim svećeničkim pozivom i životnim geslom Ljubav svemu se nada. U toj ljubavi Božjoj hodite sve ovo vrijeme i brinete se za povjereno Vam stado. Po uzoru na svetog Kvirina, zaštitnika naše biskupije, Vi svoj život živite u službi Bogu i vršite u potpunosti posvećeni Gospodinu… Sa zakonom Božjim u srcu i čvrstim koracima usmjerenim ka Gospodinu kroz sve što nam ovo zemaljsko nosi često ste glas koji viče i upozorava u pustinji“, poručila je vjeroučiteljica Hlevnjak zaključivši kako su radosni oni koji taj glas prepoznaju i po njemu se ravnaju.

Na kralju okupljenima se obratio i biskup Košić zahvalivši na dobrim željama te upućenim riječima podrške i ohrabrenja. Biskup je rekao i kako mu je želja da ovim susretom ohrabri zapravo njih, vjeroučitelje, u svijesti da su važna sastojnica i sila Crkve koja ima neizmjerno važnu ulogu u društvu.

„Na žalost to društvo vas neprestano želi odbaciti. Tu je riječ o borbi koju morate izdržati jer čini se da 30 godina vjeronauka u školi nije dovoljno da neki shvate da on ima svoje mjesto u nastavi i da je to predmet kao i svi drugi koji pohađaju generacije djece. Kako se društvo sve više sekularizira, sve je nekako manje poželjno govoriti o Bogu, Crkvi i čovjeku koji ima u Bogu utemeljeno dostojanstvo. Sve je manje poželjno govoriti i o obitelji, braku i vrijednostima koje naše kršćansko uvjerenje nosi u ovom svijetu. S obzirom na ove migracijske mijene koje pogađaju cijeli svijet, a osobito nas koji smo tako mali, pitanje je što će biti od nas za deset godina i hoćemo li se moći više zvati Antemurale Christianitatis. Zato ako mi ne živimo, ne pronosimo i ne usađujemo u našu djecu i mlade prave vrijednosti to će biti razvodnjeno i kao Troja ćemo nestati. Vi ste ta prva sila i snaga Crkve koja ulazi u društvo i koja ima pravo i ulogu da to što mi vjerujemo, hrabro i istinito, dajete djeci kao njihovu duhovnu hranu, a kako bi se u toj našoj vjeri jačali. Na tom putu ja vam želim puno uspjeha i Božjeg blagoslova“, zaključio je biskup.

Na kraju biskup je posebno čestitao i uručio prigodne darove vjeroučiteljima koji ove godine slave 25 godina rada u školi, a ostalim nazočnima poklonio je zbornik radova „Caritas omnia sperat“.