Posluživali su đakoni Krešimir Bušić i Ilija Nikolić. Župljani su se okupili kako bi zahvalili za dar života i svećeništva pokojnog im župnika.

U svojoj homiliji vlč. Ocvirk protumačio je Božju riječ, a zatim opisao župnika Frkonju još iz svojih mladomisničkih dana koji ga je kao župnik osvojio jer je u njega imao povjerenje prepustivši mu brigu o župnom pastoralu. Propovjednik Ocvirk zamolio je župljane da se župnika Ivana ne pamti samo kao graditelja crkve, nego i kao  graditelja žive zajednice.

U nastavku svoje propovijedi upozorio je vjernike da se često olako navikne imati župnika u svojoj sredini. Podsjetio je na činjenicu da mnoge sredine nemaju uz sebe svećenika i da neki, pogotovo u drugima zemljama, moraju iz svoga mjesta putovati i po nekoliko sati u drugi grad ili misiju da bi slavili misu.

Pozvao je župljane da i dalje mole za nova duhovna zvanja kako bi i dalje iz te župe nicala kao što je to bilo dok je preč. Frkonja bio upravitelj, istaknuo je vlč. Damir.

Prisjećajući se nedavnog oproštaja od župnika Frkonje, kada su njegov lijes iznijeli iz crkve sv. Ivana Krstitelja, kazao je: „Imao sam dojam da odlazi u mrak, ali shvatio sam kako je župnik Ivan otišao u Božji mir, prihvaćajući Božju volju ostajući mu vjeran do kraja svoga svećeničkog života što svima nama može biti uzor pogotovo kad dođe bolest ili križ života.“

Zahvalio je svima koji su bili uz župnika pomažući mu u radu, što zapravo govori da je župnik imao povjerenja u svoju župnu zajednicu i svoje najbliže suradnike.

Na kraju mise u ime Stepinčeve oaza mira, Tomo Gelo zahvalio se župniku Frkonji što je od njezinog osnutka bio podupiratelj u svim njihovim zajedničkim inicijativama i  projektima. Završio je svoj govor stihovima: „U tami se vidi mnoštvo zvijezda među njima su i zvijezde padalice. Možda će baš noćas i tvoja zvijezda stati pred Božje lice. Niti jedna kap dobrote nije zauvijek izgubljena ona je samo iz obične posude u svetačku posudu prelivena.“