Izrazivši na početku zahvalu Gospodinu za svećenički poziv kojima je obdario vlč. Pendu i vlč. Duvnjaka, nadbiskup je kazao da su se više godina, pod budnim okom svojih odgojitelja i profesora, a prije njih i svojih župnika i roditelja, spremali za ovaj sveti čas.  Potaknuo je vjernike i okupljene svećenike da mole za njih, ali i za sve svećenike da budu svjesni veličine i svetosti službe koju su primili i da im nikada ne uzmanjka ni jedan od darova Duha Svetoga. „Što ih više budemo podržavali i pomagali, to će nam oni biti čvršćim i pouzdanijim osloncem na našem zemaljskom proputovanju u vječnu domovinu. Zbog toga neka nam, draga braćo i sestre, ne prođe dan, a da se u molitvi ne sjetimo svojih župnika, kao i drugih svećenika i biskupa.“

U nastavku je spomenuo dokument „Na svetost pozvani. Pastoralne smjernice na početku trećeg tisućljeća“, u kojemu hrvatski biskupi kažu: „Služba naviještanja ima, u određenom smislu, vremensko prvenstvo u odnosu na ostale službe. Slavljenje otajstava vjere i vršenje Kristove pastirske službe, pretpostavlja, naime, vjeru i vjerničku zajednicu. A vjera se budi i zajednica saziva naviještanjem riječi“ (Na svetost pozvani, br. 16). Tim su riječima naši biskupi one kojima Crkva povjerava naviještanje Božje riječi i poučavanje u vjeri željeli potaknuti da to čine krajnje ozbiljno i odgovorno, jer bez dobra navještaja nema vjere, a bez vjere nema kršćanske zajednice, tj. nema Crkve. Također, biskupi ističu da navještaj Božje riječi nema samo ulogu početnog buđenja vjere „nego je sastavni i trajni dio svakog sakramentalnog slavlja i cjelokupnog života Crkve. Svjesni tolikog značenja Božje riječi u životu Crkve, opravdano je pitati se kako se ona danas kod nas naviješta u propovijedi, katehezi, u medijima i – što je najvažnije – kako je mi kršćani svjedočimo svojim životom. Budući da u tom pogledu stanje već dugo nije zadovoljavajuće ne samo kod nas nego u Crkvi općenito, pojavila se potreba za novom evangelizacijom, kazao je nadbiskup.  „Propovjednička služba pretpostavlja trostruku vjernost: ‘vjeri Crkve, Svetom pismu i njegovom crkvenom tumačenju, te vjernost čovjeku kojemu je navještaj upućen.’ Zbog toga se propovjednička služba ne može valjano izvršavati bez dobrog poznavanja onoga što Crkva naučava, bez trajnog prijateljevanja s Božjom riječju u Svetom pismu i bez dobrog, a to znači i zainteresiranog, poznavanja prilika ljudi kojima je ona upućena.“

Navještaj Božje riječi vodi prema sakramentalnom susretu s Gospodinom, kazao je propovjednik, dodajući da služba posvećivanja pretpostavlja službu naviještanja. Bez prikladna navještaja Božje riječi nema vjere, bez koje se ne mogu valjano ni primiti ni slaviti sakramenti. Također, novozavjetnom svećeništvu pripada pastirska služba kojom sam Gospodin, kao i prvim dvjema, nastavlja putem svećenika ostvarivati svoje djelo našega spasenja.

„To, dragi ređenici, morate uvijek imati na umu, pa nećete podleći napasti da budete gazde i gospodari, a ne pastiri i poslužitelji Božjega naroda. Štoviše, slijedeći vjerno Gospodina, sve ćete se više poistovjećivati s povjerenim vam narodom, spremni čak i svoj život za njega žrtvovati.

Tako će se ostvarivati odnos dubokog međusobnog poznavanja, sličnog onome o kojem Isus govori: ‘Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce’ (Iv 10, 14-15).“

Gospodin vas je pozvao da bi vas poslao i vaše poslanje nastavlja se na poslanje proroka u Starom zavjetu, a posebno na poslanje apostola  i druge sedamdesetdvojice učenika u Novom zavjetu, poručio je ređenicima nadbiskup. Podsjetio je da je Isus upozorio svoje učenike da ih šalje „kao ovce među vukove“ (Mt 10, 16), ali im je i obećao Duha koji će govoriti u njima (usp. Mt 10, 20). „Kao što je Bog poslao Jonu propovijedati u Ninivu, ‘jer se zloća njihova popela do mene’ (Jona 1, 2), tako Krist šalje i nas, svoje učenike, propovijedati i pozivati na obraćenje stanovnike suvremenih ‘Niniva’, čija zloća također doseže nebo. On vas, dakle, dragi Domagoje i Josipe, šalje da u suvremenoj ‘Ninivi’, a to je današnji svijet, budete glasnicima Božjega spasenja po Isusu Kristu, Sinu Božjemu. I kao što je Niniva bila spašena Joninom žrtvom i propovijedi, tako će i vaša žrtva i propovijedanje, pridruženi Isusovoj žrtvi na križu, biti na spasenje mnogih.“

Zaključujući propovijed ređenicima je poručio da im Božja neizmjerna ljubav prema svakom grešniku bude poticajem da se i sami nesebično zauzimaju za spasenje mnogih. Neka vam u tome budu uzori prvi Isusovi učenici koji su se, nakon što su na Pedesetnicu primili Duha Svetoga, odvažno i neumorno posvetili propovijedanju Radosne vijesti svima do kojih su doprli, kazao je nadbiskup Devčić i čestitao ređenicima, njihovim obiteljima, župama i svima koji su ih podržavali na njihovom putu ka svećeništvu.

Na kraju misnog slavlja svoje zahvale Bogu, obitelji, odgojiteljima u sjemeništu, svećenicima i svima koji su ih pratili na putu do primanja sakramenta svetog reda, uputio je uime ređenika vlč. Duvnjak.

Josip Pende rođen je 20. srpnja 1990. u Rijeci. Nakon osnovne škole upisao je srednju ekonomsku školu, a nakon toga i Ekonomski fakultet u Rijeci. Za vrijeme studija radio je u jednom osiguravajućem društvu 3 godine, sve dok nije osjetio da Bog zove putem svećeništva. Godine 2012. ulazi u riječko bogoslovno sjemenište „sv. Ivan Pavao II.“ te godinu kasnije upisuje studij teologije na Teologiji u Rijeci gdje je ove godine diplomirao.

Domagoj Duvnjak rođen je 15. ožujka 1991. godine u Zagrebu. Nakon srednjoškolskog obrazovanja upisuje Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu kao laik. U to vrijeme javlja mu se pitanje o svećeničkom pozivu. Nakon dužeg molitvenog promišljanja pauzira studiranje te ulazi u dominikanski novicijat u Dubrovniku. Nakon položenih prvih jednostavnih zavjeta nastavlja studij teologije kao dominikanski bogoslov. Nakon pet godina redovničkog života javio se riječkom nadbiskupu mons. dr. Ivanu Devčiću i molio da ga primi kao bogoslova Riječke nadbiskupije. Nakon pozitivnog odgovora prešao je na bogosloviju kolegija Družbe Isusove na Jordanovcu gdje je i diplomirao. Član je Euharistijskih službenika Presvetog Srca Isusova i Marijina koji su dio duhovne obitelji Omnia Deo.