Predavanje o temi „Usamljenost u vrijeme blagdana’ održao je dr. sc. Boris Vidović, profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu, psiholog i logoterapeut. Webinar je pratilo oko 30 sudionika.

Dr. sc. Vidović govorio je o fenomenu raširenosti usamljenosti u pandemijskim razmjerima te kako usamljenost može izazvati bol i na fizičkoj razini. Čovjek je društveno biće, koje izgrađuje sebe i svoje stavove kroz interakciju s drugim ljudima, pa tako i dijete otkriva sebe kroz pogled roditelja, što znači da otkrivamo sebe kroz poglede drugih. Mi svi osjećamo dublje zadovoljstvo životom kada imamo osjećaj povezanosti s drugim osobama, a bez osjećaja povezanosti nam se smanjuje kvaliteta života. Kada ljudi osjećaju gubitak važnih odnosa osjećaju se odbačenima i nevoljenima čak i od strane Boga. U današnjem svijetu prevladava individualizam, koji je povezan i s depresijom danas, a temelj svega jest usamljenost i osjećaj kako je teško postojanje bez drugoga. Nadalje, prof. Vidović govorio je i o neispunjenim snovima i razočaranjima vlastitim životom i razvojem situacijom. Raskorak između idealnog i realnog također stvara razočaranost u stvarnost i život. Zbog toga se otvaraju pitanja smisla i promašenosti vlastitog života. Pitanje smisla je vezano uz usamljenost, a posebno je postalo vidljivo u vrijeme pandemije kada smo se svi suočili s radikalnim izazovima, te se čini kao da smo izgubili nekakav zajednički smisao i kao da ne znamo kuda idemo i što nas čeka i to na razini čovječanstva.

Dolazak blagdana nas podsjećaju na moment bitnoga. S jedne strane su adventske kućice i sadržaji koje mediji promoviraju, a s druge strane je religiozni sadržaj adventa i priprema za dolazak Krista. Advent u sebi donosi razliku između stvarnog sadržaja i onoga što nude mediji i javnost, dakle prisutna je razlika između idealnog i realnog. Slike medija govore o zajedništvu i povezanosti, a kada ju pojedinac nema i doživljava u svojoj stvarnosti, u njemu se stvara nemir zbog razlike između idealnog i stvarnog, između željenog i realnog. Tada se osjeća podijeljen između lažnih potreba i ciljeva te stvarnosti, tada počinje frustracija zbog neostvarene infantilne želje i tu se stvara duboki osjećaj usamljenosti. U braku postoji također doza usamljenosti, u smislu da postoji jedan prostor kojega samo Bog može popuniti. Radikalna usamljenost koju ćutimo u vrijeme blagdana je zbog težnje za Bogom. Nedostaje nam Bog u tom medijskom blagdanu, a najdublju povezanost s Bogom i s drugima možemo ostvariti kroz advent usmjeren kroz njegovu stvarnu bit – bit blagdana, a ne kroz napasti koje nude mediji. Važno je prihvatiti realnost blagdana i prihvatiti vlastitu egzistencijalnu usamljenost koja je vezana samo uz Boga i uz Njega ju možemo prevladati. Čovjek ne može biti sretan ako si kupuje stvari i poklone, neće se osjećati povezan ako se oslanja na to izvanjsko, jer to sve pojačava osjećaj usamljenosti. Ukoliko se uklone navedeni medijski element i čovjek se usmjeri na bit blagdana moći će se povezati s drugima i samim sobom.

Naravno u mnogi obiteljima situacija nije idealna, te s težnjom da se bude barem jedan dan u miru, to stvara još veći teret za obitelji. Zbog toga je važno prepoznati svoje stanje kao put izgradnje, tj. da se stalno izgrađujemo i rastemo. Kao vjernici trebamo prepoznati poruku koju nam nude advent i Božić kroz Božju riječ i Isusa Krista.