Za zajednštvo s Bogom isplati se sve žrtvovati i izgubiti

Braćo i sestre,
radostan sam dok vas u duhu gledam okupljene danas u crkvama naše Krčke biskupije. Svi smo ujedinjeni u radosnom slavlju u čast Isusu Kristu, pobjedniku zla i smrti.

Ovo je slavlje za nas. Isus je radi nas ljudi sišao s neba, umro i uskrsnuo. Ovo je Isusova pobjeda, ali u našu korist. Isusovom mukom, smrću i uskrsnućem mi smo dobili mogućnost trajnog pristupa Bogu, otvoren nam je pristup u vječni život. Svi proroci Staroga zavjeta, apostoli i čitavo Sveto pismo Novog zavjeta svjedoče, da tko god vjeruje u Isusa Krista, dobiva oproštenje svih svojih grijeha i počinje živjeti istim Isusovim životom.

Stoga je apostol Petar na dan Duhova tvrdio okupljenim Židovima, da je najsudbonosnija odluka svakog čovjeka vjerovati ili ne vjerovati Isusu. Bez vjere i krštenja ne može biti Božjeg života. A ondje gdje nema Božjeg života, tu je životni promašaj i izgubljenost. Samo se zajedništvo života s Bogom može nazivati vječnim životom. Ništa drugo ne može dovesti do vječnog života.

Mi, kršćani, opredijelili smo se za život povjerenja u Isusa Spasitelja i na krštenju smo zadobili Božji život. No, to je tek početak! Taj život, sjedinjenja i intimnosti s Bogom, trebamo razvijati i jačati. Bog hoće da mi budemo u jedinstvu s njime u Isusu Kristu, koji trajno živi sjedinjen s Ocem. “Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni” (Iv 14,11). A onaj tko vjeruje u Isusa, ulazi u zajedništvo s Bogom. Isus to jamči svojim riječima: “U onaj ćete dan spoznati da sam ja u svom Ocu i vi u meni i ja u vama” (Iv 14,20).

To sjedinjenje ima za posljedicu da naš život postaje vrlo plodan svakim dobrom. Tu povezanost Isus uspoređuje odnosom trsa i loze: “Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni, što god hoćete, ištite i bit će vam.” (Iv 15,5-7).

U krštenju smo suuskrsnuli s Kristom na novi – Božji život. Tada smo postali novi ljudi. Apostol Pavao poziva kršćane da se trude odbaciti sve ono što se protivi tom novom životu. “Tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim” (Kol 3,1-2).

Uskrs nam snažno doziva u pamet naš poziv i izabranje: pozvani smo i određeni za sličnost s Bogom. Pozvani smo na svetost. Pozvani smo da budemo savršeni kao što je savršen Bog, naš Otac. Sve što se tome protivi, treba odstraniti i čistiti. Tom čišćenju je služilo i korizmeno intenzivnije vježbanje u dobrim djelima, odlučnije odlaganje zlih navika i pojačana molitva, jer sam nas Isus uči da se neka zla mogu iskorijeniti samo postom i molitvom. Tome temeljnom pozivu – za koji smo stvoreni – tj. da uđemo u zajedništvo s Bogom, moramo sve podložiti. Za tu se stvarnost isplati sve žrtvovati i izgubiti. Isus govori: tražite najprije Kraljevstvo nebesko i njegovu pravdu, i sve će vam se ostalo nadodati. Za to se traži snaga vjere.

Isusova majka Marija je s pouzdanjem i vjerom čekala da Bog nad životom i smrću njezina Sina kaže zadnju riječ. Bog Otac je to učinio i pokazao svoju moć na Uskrsno jutro, uskrisivši svoga Sina. Marija je blažena, jer je vjerovala. Ona je vjerom prihvatila biti majkom Božjeg Sina, a da nije znala kamo je ta odluka vodi. Neka nas Ona vodi da i mi čvrstom vjerom, ne bojeći se protivština, odlučno idemo putem trpećega i uskrslog Isusa.

Bio vam svima, braćo i sestre, taj put osvijetljen radošću uskrslog pobjednika Isusa Krista. Sretan i blagoslovljen Uskrs!