Održana su izlaganja: Elvis Ražov i Arijana Mračić: Visoka teološko – katehetska škola (VTKŠ) u Zadru i uloga mons. Prenđe; Ante Sorić: Teološko – pastoralne poruke iz pastirskih poslanica nadbiskupa Prenđe; Radomir Jurić: Sjećanje vjernika laika na mons. Prenđu; Marijana Mohorić: Katehetski dani Zadarske nadbiskupije u svjetlu smjernica mons. Prenđe i Bojan Rizvan: Teološko – pastoralna vizija svećeništva Ivana Prenđe.

Mons. Prenđa je vodio dugi, desetogodišnji proces traženja sponzorstva za VTKŠ-a  prema KBF-u u Zagrebu koji je nailazilo na  pravne teškoće. Velik je  bio kadrovski problem, nedostatak doktora znanosti, rekao je Ražov. Mons. Prenđa je osobno tražio predavače diljem Hrvatske i sam je revno predavao nekoliko kolegija na VTKŠ-u. Svoje zadnje predavanje „Uvod u otajstvo Krista i povijest spasenja“ mons. Prenđa održao je tri dana prije svoje smrti, 22. siječnja 2010. godine.

Reformom visokih katoličkih učilišta prema Bolonjskom procesu, umjesto pokroviteljstva traži se povezanost s KBF-om. Promijenjena je i forma studija, traži se uvođenje preddiplomskog i diplomskog studija i status VTKŠ-a 2009. mijenja se u Teološko-katehetski odjel Sveučilišta u Zadru te se institucionalno povezuje s tom nadležnom ustanovom.

VTKŠ je 2001. bio preseljen iz zgrade sjemeništa u Novi kampus Sveučilišta, jer je mons. Prenđa želio da škola bude među studentima, da edukativna i odgojna prisutnost Crkve bude prisutna u sveučilišnom životu.

Mons. Prenđa je isticao važnost duhovnosti vjeroučitelja i studenta pa je na njegovu inicijativu organiziran mjesečni Dan duhovnosti na VTKŠ-u;  obuhvaćao je predavanje, molitvu i razgovor. Organizirala su se hodočašća studenta, predstavljanja knjiga, časopisa, skupovi, seminari, doškolovanje za katolički vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama. Od 1992. g., tijekom 21 godine rada bilo je upisano 18 generacija studenta, ukupno njih 318. Zadnja generacija VTKŠ-a je upisana 2010., a do 2013. je diplomiralo 137 studenta.

Nadbiskup je brinuo i za gostujuće profesore koji su stanovali u sjemeništu i uvijek je želio da dnevnica profesora VTKŠ-a bude veća od civilne sveučilišne dnevnice. Organizirao je zajedničke večere i ručkove početkom i krajem godine za sve profesore. Svjestan da se odaziv za zvanja događa u kasnoj dobi, vidio je i VTKŠ kao mjesto na kojem studenti razlučuju o svom duhovnom zvanju. Tako se od početka VTKŠ-a za svećeničko ili redovničko zvanje odlučilo 19 studenta, istaknuo je Ražov.

Sorić je rekao kako u poslanicama mons. Prenđe dominira pastoralni, praktični dio nad teološkim. Pisao ih je uz posebna crkvena vremena, blagdane, pastoralne proglase godina, svećeničke skupštine. Obrađivao je društvene teme, socijalnu osjetljivost, karitativno djelovanje koje s riječi brzo prelazi na djelovanje. Imaju i pedagošku karakteristiku, jer je mons. Prenđa cijeli život zapravo bio odgojitelj. Nadbiskup u poslanici piše biblijski tekst, ovisno o vremenu Crkve, potom ga teološki, egzegetski tumači i  konkretizira u kontekstu Zadarske nadbiskupije, rekao je Sorić.

Njegov stil i govor je razumljiv, pitak. U poslanicama predstavlja program Zadarske nadbiskupije, daje praktične savjete s poticajem i prijedlogom da mu se narod i svećenici pridruže u djelima. Bio je pragmatičan, konkretan, praktičan, istaknuo je Sorić, rekavši da je nadbiskupu Prenđi ključna riječ u poslanicima – ‘obnova’. Koristi je i u kasnijem tranzicijskom vremenu, ističe da materijalnu obnovu mora pratiti duhovna obnova pojedinca, zajednice. Sorić je citirao mons. Prenđu da „svetost ne lebdi u nedostupnoj sferi apstrakcije. Ona se događa. Bog nam je svoju svetost pokazao vrlo konkretno. Postao je čovjekom u Isusu iz Nazareta i prošao zemljom čineći dobro“.

Iako je bilo teško poratno vrijeme, Katehetski dani su se ustrajno održavali, istaknula je Mohorić. Na njima su razmatrane aktualne teme, poput ovisnosti, pa sakramenti kršćanske inicijacije, sakrament potvrde i sve s njim povezano, katehetska metodologija i pastoral, motivacija učitelja i učenika, mladi, obitelj. Nadbiskup je želio da teme nađu odjeka u životu Nadbiskupije, svećenika.

Mons. Prenđa koji je 2000. utemeljio Katehetski ured Zadarske nadbiskupije bio je prisutan na svih 14 katehetskih dana tijekom svoje službe. Uvijek je imao vrlo sadržajan i strukturiran govor, sudjelovao je u svim trenucima Katehetskog dana, predavanjima i radu po skupinama, okruglom stolu, diskusiji i u završnoj riječi dao je daljnje upute, smjer, istaknula je Mohorić.

Prvi Katehetski dan 1996. g. imao je 40 sudionika, a kasnije čak 220 sudionika. Termin kerigmatska kateheza u vrijeme mons. Prenđe kojeg je koristio uopće nije bio uobičajen naglasak za katehezu u katehetskim govorima, istaknula je Mohorić. Naglašavao je važnost svjedočenja, intenzivan duhovni život, potrebu poznavanja prilika, formacije kateheta, povezanost s mjesnom Crkvom i biskupom, ulogu zajednice u župi, svećenika i suradnju svih subjekata kateheze.

„Mons. Prenđa u svojim govorima bio je vrlo konkretan, odlučan i jasan, jako oslonjen na Božju riječ, njegova vizija svećeništva ima snažnu biblijsku utemeljenost“, rekao je Rizvan, proučavajući govore mons.  Prenđe na svećeničkim skupštinama zadarskom prezbiteriju.

Isticao je važnost duhovnosti svećenika da trajno svjedoče svoje pripadanje Kristu u svakodnevnom životu te zajedništvo prezbiterija kao put ostvarenja  kvaliteta, nasuprot individualizmu i izolacionizmu. Važno je zajedništvo između biskupa i svećenika u iskrenom dijalogu, pomoć svećenika  nadbiskupu savjetom, pa i kritikom prožetom dobrom namjerom i ljubavlju.

Poticao je svećenike na proces vlastitog obraćenja, stalnog čišćenja. „Važno je obratiti se osobito u odnosu prema novcu, posjedovanju dobara, svjetovnom prestižu, površnom prijateljstvu s moćnicima ovoga svijeta, jer to je kamen spoticanja kod solidnih vjernika“, citirao je Rizvan mons. Prenđu koji je kritizirao komotnost, nerad, bezidejnost, „oslanjanje na sigurnost novca koja omogućuje visoki standard, a može značiti zbogom pastirskom povjerenju u Duhu“.

Nadbiskup je pozivao svećenike na autentičan život i rekao da autoritet položaja koji je nekad u društvu bio vrednovan, više ne može imati značaj, nego da treba izgrađivati autoritet koji dolazi iz osobnosti. Opominjao je mentalitet u kojem svećenici ne podupiru jedni druge, nego ponekad obeshrabruju i podcjenjuju.

Mons. Prenđa je govorio da svećenici ne smiju preuzeti ulogu laika i svećeništvo svesti na legalizam, činiti minimalno u svojim župnim dužnostima, ne brinući za druge i cjelinu života u Nadbiskupiji.

Upozoravao je na funkcionalizam svećenika, da ne smiju biti distancirani i virtualni župnici. „Obični ljudi moraju vidjeti da se njima vraćamo, ne možemo ih selektivno voditi s distance, govorio je mons. Prenđa. Naglašava važnost suradnje s kurijom.

Isticao je da svećenik trajno evangelizira sebe i svijet, da u najtežim moralnim pitanjima treba donijeti nauk evanđelja. To su obrana života od začeća do prirodne smrti, predbračni moral mladih, vjernost u braku, u pitanjima homoseksualnosti, socijalne nepravde – da u evangelizaciji uvijek treba biti vjeran stavovima evanđelja i Crkve“, poručio je Rizvan.