U misnu nakanu bili su uključeni nastavnici i djelatnici u odgoju i obrazovanju, učenici katoličkih škola i njihove obitelji. Nadbiskup je zahvalio Bogu za katoličke škole i druge katoličke obrazovne ustanove. U Godini molitve, mons. Zgrablić u propovijedi je promišljao o važnosti kršćanske molitve u životu djelatnika i polaznika katoličke škole poručivši da „Božja riječ i molitva želi biti svjetlo i snaga životu, poslanju i radu u katoličkoj školi“.

„Katoličke škole nisu sjemeništa ni samostani. No, molitva i Božja riječ u životu svakog kršćanina moraju zauzimati prvo mjesto i hraniti njegov duhovni život. Katoličke škole nisu i ne smiju postati samo još jedna škola više u nizu drugih odgojno-obrazovnih ustanova. Katolička škola mora zadržati svoje posebnosti“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić, rekavši da se važna posebnost katoličke škole i njenih djelatnika može prepoznati baš u odnosu na Božju riječ i molitvu.

Ako Božja riječ ne hrani duh čovjeka, prijeti opasnost da se osoba ‘uguši’ usred mnogih svakodnevnih stvari. Molitva je disanje duše i života, podsjetio je nadbiskup na riječi Benedikta XVI. „Molitva čini da katolička škola zdravo diše i živi. Stoga, biti djelatnik katoličke škole ne znači samo dobro profesionalno odraditi svoj posao, već biti sudionik svakodnevne simfonije molitve Crkve u kojoj svaki njen član, po molitvi s Bogom i u Bogu, traži i nalazi svoje nadahnuće i svjetlo, motivaciju i snagu za svoj život i rad“, poručio je propovjednik.

„Briga za uspjeh u katoličkim školama ne mjeri se samo stjecanjem znanja i određenih vještina, kvalitetom metodološkog rada pojedinih djelatnika i dostignutim znanstvenim standardima u odgojno-obrazovnom procesu, nego cjelovitim odgojem koji uključuje i duhovni razvoj osobe koji je sadržan u jedinstvu svake osobe koja se ostvaruje u odnosu na molitvu i ljubav prema Bogu i bližnjemu“, rekao je istaknuvši da kršćanski odgoj i obrazovanje ne smije zaobići iskustvo molitve i kršćanskog života.

„Briga za ljudsko srce i duh važan je dio procesa odgoja i obrazovanja da bi naše srce bilo slobodno, da ne bi bilo tvrdo“, poručio je te dodao da službu u školi treba vršiti savjesno, odgovorno i predano, uvijek u svijesti i potrebi da se rad prati molitvom. „Bez molitve naše djelovanje postaje isprazno, gubi duboki smisao, svodi se na neki aktivizam koji nas na kraju ostavlja nezadovoljnim, upozorava Papa. Molitvu hranimo Božjom riječju jer na taj način možemo stvarnost u kojoj živimo, ljude s kojima djelujemo, učenike za koje radimo, promatrati očima vjere i Isusovim očima koji govori srcu, umu i daje pravo svjetlo u svakom trenutku i u svakoj situaciji života. Molitva nam otvara vrata Bogu, a najveća milost i dar koje u životu možemo primiti je Božja blizina i Božje prijateljstvo, njegova ljubav. U susretu s Bogom u molitvi, Bog nas po uzoru na Krista uči izlaziti iz nas samih kako bismo postali blizu drugima, kako bismo u trenucima poteškoće i kušnje donosili istinu i svjetlo“, rekao je mons. Zgrablić dodavši da uspješan kršćanski odgoj i obrazovanje treba u sebi sadržavati otvorenost prema punini života.

U molitvi se ujedinjuju zagovor, hvala i zahvala. Moleći, osoba ulazi u duboki odnos s trojedinim Bogom. „Molitva nije samo osobni čin, nego je djelo Isusovog mističnog tijela, Crkve. Kad se uključimo u molitvu Crkve, dio smo velike simfonije koju kršćanska zajednica po svem svijetu i svim vremenima uzdiže Bogu“, rekao je zadarski nadbiskup.

U duhu navještaja Božje riječi, razmotrio je i stav farizeja i carinika prema molitvi. Farizej moli usnama, reklo bi se da je dobar i uzoran vjernik, s obzirom što sve po zakonu izvršava. Carinik, s pogledom prema zemlji, moli Boga da mu bude milostiv. „Farizej se moli pred samim sobom. On je siguran u svoju ispravnost, dobrotu, pravednost te sudi i osuđuje drugoga. Sebi pripisuje darove i milosti koje je primio od Boga. Hvali sebe, umjesto Boga. Osuđuje i prezire druge, umjesto da ih ljubi. I u tome je njegov problem. Farizej je zapravo duhom nepravedan lopov i grabežljivac jer sebi pripisuje milost koju je od Boga primio. Farizej je preljubnik jer ljubi sebe umjesto Boga i grešnika. Pogreška farizeja je u njegovom stavu. S druge strane, carinik, javni grešnik, osjeća se udaljen od Boga i ne pouzdaje se u sebe, optužuje se i moli Božje oproštenje i milosrđe. Te dvije osobe predstavljaju osobe koje prihvaćaju ili se zatvaraju pred Božjim spasenjem. Često smo i mi slični farizeju koji se zatvara pred Božjom milošću i ne vidimo dovoljno njegovo djelovanje u našem životu“, upozorio je nadbiskup Zgrablić. Zamolio je Gospodina „da nam podari čisto srce, da možemo gledati, ljubiti, moliti, slaviti i u tom duhu djelovati, kao što je to činila naša majka Marija“.

30 godina od osnivanja prve katoličke škole (Pazin) u demokratskoj Hrvatskoj

Na kraju mise, nadbiskup Zgrablić rekao je da mu je i na osobnoj razini dirljivo biti s djelatnicima katoličkih škola, jer se navršava 30 godina kako je školske godine 1993./1994. otvorena prva katolička škola u Hrvatskoj. Bilo je to u Pazinu.

„Čast mi je da sam bio dionik ekipe koja je otvarala prvu katoličku školu u Hrvatskoj. Danas je lako i lijepo biti djelatnik katoličke škole. Ali 1991. godine, kad je nastala prva ideja i potreba, kao plod sinodalnosti Crkve, nije bilo lako početi“, rekao je mons. Zgrablić i opisao kako je došlo do ideje za osnivanjem katoličke škole.

U siječnju 1991. godine u Istri je bilo mnogo izbjeglica zbog ratnih stradanja u Hrvatskoj. Rat je osobito pogodio Zadarsku nadbiskupiju i susjedna područja. Veliki dio Zadarske nadbiskupije bio je porušen, Škabrnja i Vukovar doživjeli su tragediju te je bilo mnogo prognanih i izbjeglih, baš i u Istri, iz svih dijelova Hrvatske. Sjemeništarci iz Zadra došli su u Pazin.

„Tada smo mi svećenici razgovarali na jednoj svećeničkoj skupštini. Jedan svećenik je postavio pitanje: ‘Što možemo mi kao mjesna Crkva u Istri koja nije najdirektnije pogođena ratom, učiniti više za naš narod?’ Taj svećenik je rekao: ‘Komunizam je pao, svaki rat je završio, i ovaj će završiti. Je li dovoljno da se mi samo što više možemo, brinemo za izbjeglice? Što mi možemo učiniti za ovaj narod kad rat završi?’ I tu se počela rađati ideja: trebalo bi otvoriti školu i početi s novim generacijama, odgajati nove generacije koje će širiti kršćanski duh u našoj domovini i na taj način obnoviti razrušenu Hrvatsku, razrušeni duh, rane, posljedice komunizma koji je trajao više desetljeća. I tu se rodila ideja o Pazinskom kolegiju, Klasičnoj gimnaziji u Pazinu koja ove školske godine obilježava 30. godišnjicu od svoga osnivanja.

Nije bilo lako. Najprije nismo znali hoće li biti učenika, hoće li biti zainteresiranih. Bilo je i pitanje gdje ćemo naći profesore i gdje ih smjestiti, čime će se ta ustanova financirati. Nismo imali nikakvog novca. Onda smo rekli: ‘Nema druge. Samo nam sv. Josip može pomoći!’ Izabrali smo sv. Josipa za zaštitnika i on se proslavio svojom providnošću. Drago nam je da djeluje škola u Pazinu“, opisao je zadarski nadbiskup što je prethodilo osnivanju te prve katoličke škole u Hrvatskoj.

„Drago mi je vidjeti vas na okupu u tako velikom broju, a još i niste došli u Zadar iz svih katoličkih škola. To znači i za mene koji sam probao muku rađanja prve katoličke škole u slobodnoj Hrvatskoj, bojkotirali su nas i političari. Nije išlo lako. Radujem se vidjeti vas u tolikom broju. Neka Bog blagoslovi vaš rad i vaše nastojanje. Čuvajte svoj identitet! Ne budite samo još jedna škola više, nego čuvajmo kršćanski identitet kojeg imamo, a koji se u svijetu sve više razara. Imate svoje institucije, susrete, podupire vas HBK. Njegujte, tražite, slušajte Božji duh da nas vodi, da u ovom svijetu možemo biti znak Njegove prisutnosti, Božje ljubavi i djela njegovog spasenja“, poručio je mons. Zgrablić djelatnicima i zazvao Božji blagoslov na sve djelatnike i učenike katoličkih škola u Hrvatskoj.

Predstojnik Nacionalnog ureda za katoličke škole pri HBK vlč. Ivica Žuljević zahvalio je nadbiskupu Zgrabliću za upućene riječi i ohrabrenje u radu katoličkih škola i u Zadarskoj nadbiskupiji. „Lijepo nam je biti u Zadru, ali moramo poći dalje, u svijet. Isus nas šalje. Hvala svima i molimo snagu Neba da možemo dalje biti Isusovi svjedoci u svijetu u školama, tamo gdje nas on šalje u svojoj providnosti“, poručio je.

Pjevanje na misi predvodio je Zbor mladih iz bokanjačke crkve sv. Pavla pod vodstvom Luke Kotlara, kojima je također zahvalio vlč. Žuljević.