Bratovština se osniva na inicijativu čuvara svetišta sv. Šime u Zadru don Damira Šehića. „Crkva sv. Šime kroz povijest je djelovala kao zborna crkva i nekad je u njoj bio kolegij svećenika koji su bili zaduženi za kult sv. Šime. Po osnivanju ove bratovštine, svetište i kult sv. Šime će dodatno promicati vjernici laici. Promatrajući dolazak ljudi u svetište i njihovu želju da se približe sv. Šimi, svake nedjelje i svakog osmog u mjesecu kad je otvorena Škrinja sv. Šime, mnogi dolaze u tišini, pobožnosti i obilaze njegovo tijelo. Promatrajući te ljude, vidio sam pobožnost koju ne možemo susresti svaki dan u odnosu prema sv. Šimi, koji nas povezuje s jeruzalemskim hramom. Smatrao sam da ta gesta hodočasnika mora dobiti artikulaciju u sadašnjem vremenu, među građanima Zadra i Zadarske nadbiskupije, koji trebaju biti nositelji laičke duhovnosti“, rekao je don Damir.

„Kult prema sv. Šimi puno je dublji i širi od lokalnog ambijenta u kojem se nalazi. Predstavlja temeljnu, osnovnu kršćansku težnju ljudi da budu blizu svecima koji svjedoče život Isusa Krista. Sv. Šime to svjedoči na poseban način jer je na svojim rukama fizički držao Krista i privlači brojne ljude koji dolaze pred njega“, istaknuo je don Damir.

„Bila mi je želja da sada okupimo zbor laika u bratovštinu sv. Šime koji će zajedno promišljati o budućnosti svetišta sv. Šime, o potrebama Zadra i o važnosti promicanja kulta sv. Šime. U toj odluci bio sam potaknut i tradicijom Crkve koja prepoznaje bratovštine koje su djelovale kroz povijest, a bio sam potaknut i Drugim vatikanskim saborom koji je na osobit način pozvao laike da se uključe u aktivno djelovanje župne zajednice, partikularne Crkve, pojedinih biskupija te je tako nedjeljivo povezao laike i Crkvu“, vlč. Šehić.

„Crkva nije samo kler i ljudi koji se brinu o liturgiji, kultu, nego, Crkva je u svojoj širini laička, sveopća, dodijeljena je svima nama. Želja mi je bila da laici koji žive kršćanstvo dobiju još jedan prostor i polje djelovanja koje njima i pripada, a koje im je, na neki način, oduzeto. Oni ne čine nešto novo što Crkva ne poznaje, nego dolaze na ono što je za njih ‘rezervirano’, pa i ovom bratovštinom vraćamo laike na mjesto koje njima potpuno i pripada. Osnivanjem bratovštine želim vratiti sv. Šimu opet u ruke onih koji kroz povijest promiču njegov lik i djelo, njegovu svetost, a to su upravo laici. U ovom slučaju, muškarci, očevi grada Zadra koji prihvaćaju sv. Šimu kao svoga zaštitnika i žele ga predstaviti Zadru, a prije svega sebi i svojim obiteljima i donijeti ga u našu svakodnevnicu“, poručio je propovjednik.

„Odaziv je pohvalan, pozivu se odazvalo četrdeset muškaraca. Ti ljudi obavljaju svoje dnevne dužnosti, različite službe i poslove, to su ljudi svakodnevnice, različitih staleža i životne dobi. „Čin njihovog javnog pristupanja bratovštini predstavlja i javno svjedočanstvo prihvaćanja vjere i svetosti kao modela života u sadašnjem trenutku. Svetost nije nešto zastarjelo, okoštalo, plastično, nego svetost je i danas zanimljiva i predstavlja se kao model života. Svatko na svoj način prihvaća ulazak u tu bratovštinu, želi biti dio hrama sv. Šime i pronositi njegov glas, glas o Šiminoj svetosti, ali i svoj život okrenuti vrijednosti koje kršćanstvo propovijeda i promatra u liku sv. Šime, a to je pravednost i bogobojaznost. Iščekivao je utjehu Izraelovu i Bogu je pristupao sa strahopoštovanjem“, rekao je don Damir.

„Bratovština oživljava stari naziv bratovštine, ali predstavlja novi model kršćanskog uključivanja u svakodnevni život mjesne Crkve i model oživljavanja laikata u sadašnjem trenutku. Vjerujem da Zadarska Crkva na taj način postaje bogatija za skupinu ljudi koja je u sadašnjem trenutku spremna živjeti u blizini hrama, baš kako je živio sv. Šime. Potaknuti sv. Šimom koji dolaze u blizinu njegovog hrama, vidim na tim ljudima zadovoljstvo i mir što mogu biti u njegovoj prisutnosti, prisutnosti svetoga. To je zrela odluka, a dolazak u tu zajednicu daje mogućnost mnogim događajima koji se mogu otvoriti u svetištu. Vjerujem da Bog potiče te ljude i djeluje u njihovim životima. Neka Gospodin dovrši što je započeo u njima i neka se u svetištu sv. Šime ostvari ono što je predviđeno da se treba ostvariti“, poručio je don Damir, rekavši da „ne smijemo pasivno promatrati vrijeme oko nas, nego moramo aktivno sudjelovati i pitati se što Bog želi učiniti s nama u ovom trenutku“, istaknuo je.

Vlč. Šehić je nekoliko nedjelja za vrijeme misa u svetištu najavljivao ideju o osnivanju Bratovštine sv. Šime, vjerujući i želeći da Duh Sveti bude protagonist, a ne da to bude njegov projekt. „Ja mogu potaknuti, potaknut Duhom Svetim potičem njih da se jave, ali nisam inzistirao da se prijave. Sastavio sam pristupne formulare, ostavio ih u sakristiji i mogao ih je uzeti tko je osjetio da želi biti u toj zajednici. Javilo se 40 muškaraca koji su potpisali pristup u bratovštinu, koji će na Svečanoj večernjoj zamoliti sv. Šimu da ih blagoslovi i primi u tu bratovštinu“, rekao je don Damir.

Ususret svetkovine sv. Šime i svečanog pristupanja, članovi bratovštine imali su i pripremne susrete. „O bratovštini smo govorili nekoliko zadnjih mjeseci. Na početku su to bili osobni kontakti s pojedincima, a ja sam očekivao vidjeti njihovu čežnju, kroz protok vremena. Nisam htio s time žuriti, nego sam pustio da vrijeme slaže broj, ljude i situacije. I na kraju toga procesa, najpogodniji trenutak za pristup bratovštini je upravo Večernja sv. Šime, kao simboličan trenutka ulaska u to slavlje“, naglasio je vlč. Šehić.

„Zadaća Bratovštine će biti da čuva, promiče i dogovara događaje u životu svetišta sv. Šime. Bratovština će biti usmjerena prema ljudima koji će dolaziti u svetište. Oni će biti domaćini hodočasnicima, svima koji dolaze ususret sv. Šimi. Oni će iznijeti sv. Šimu iz njegove crkve, simbolički rečeno, i ponuditi ga sebi, svojim obiteljima, Zadru i svima koji budu dolazili u svetište. Njihov ulazak u bratovštinu, na neki način, pokazuje da svetište ne može biti ‘privatno’, samo za neke ili slučajne prolaznike, nego ono postaje javno, pripada svima, što svetost u svojoj definiciji i jest. Svetost je poziv svakome, ne samo pojedincima, nego svima koji žele susresti živog Boga. U kršćanstvu susrećemo Boga i preko njegovih proroka, svetaca, navjestitelja, a to je bio sv. Šime, kao par excellance stanovnik grada Zadra“, rekao je don Damir.

„Članovi bratovštine će svakog osmog u mjesecu moliti Večernju u crkvi sv. Šime i tako ući u slavlje mjesečnog spomendana, zavjetne mise sv. Šimi. „Mnogi dolaze osmog u mjesecu sv. Šimi i mole za zdravlje. To je tradicija u Zadru. Bratovština i tu ima svoje mjesto. Oni će sudjelovati u toj molitvi i moliti za sve koji dolaze moliti zdravlje po Šiminom zagovoru. Molitva za zdravlje nije samo služba svećenika, nego svih koji su pobožni sv. Šimi, odnosno utječu se zagovoru svetaca. Molimo jedni za druge. Svećenik prinosi žrtvu, a bratovština moli za sve nakane ljudi koji dolaze u hram moliti. Tako svetište sv. Šime postaje dom Gospodnji ili kuća molitve, kako je rekao papa Franjo, kad je govorio o značenju svetišta. Svetište uistinu mora postati kuća molitve. Da nije samo predstavljanje njegove povijesti i kulta, nego aktivno mjesto na kojem će se molitva uistinu blagovati, da molitva postane integralni dio mjesta u koje ulazimo. U konačnici, svatko tko uđe u crkvu, trebao bi ući u molitveni ambijent i molitveni trenutak“, poručio je don Damir Šehić.