Osvrćući se na naviješteno prvo čitanje, provincijal Šanko rekao je da ono govori i o bl. Jakovu, da Bog bira one koji su maleni, slabi. Božja riječ kaže: „Lude svijeta izabra Bog da posrami mudre i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake.“

„Bog izabra slabe svijeta, one kojih je i strah, da u njima bude velik. Slabost može postati jakost, ako je predana Gospodinu“, poručio je fra Tomislav podsjetivši na misao apostola Pavla: „Kad sam slab, onda sam jak.“

„Bl. Jakov Zadranin je bio malen, znao je da je slab i sebe je davao Bogu. I onda ti Bog da da voliš, da ljubiš. I da ti oči da budu budne i noću. Kaže lijepo u Psalmu: ‘Blagoslivljam Gospodina koji me savjetuje, te mi i noću srce opominje.’ Kad nekoga voliš, onda živiš probuđeno! U Pjesmi nad pjesmama koja govori o ljubavi, kaže: ‘Ja spavam, a srce moje bdi.’

Kad čovjek nekoga voli, onda on vidi više. Kad nekoga voliš, vidiš ono što drugi ne vide. Ljubav nam daje pogled! Jedan mladi bračni par bio je na medenom mjesecu u Zadru. Taj dan je padala kiša. Vidio sam kako su zadivljeno govorili: ‘Kako je prekrasan ovaj grad!’ A bila je kiša, oblačno, ne lijepo, sunčano vrijeme. Zašto im je grad i dan bio prekrasan? Zato što kad nekoga voliš – onda vidiš drugačije“, poručio je fra Tomislav.

Provincijal je razmatrao i navješteno Evanđelje koje govori o čovjeku koji je na njivi našao dragocjeni biser. „Ali zanimljivo, njiva nije bila njegova. Čovjek je prodao sve što ima i kupio je tu njivu. Znači, onaj tko mu je prodao tu njivu, nije znao da se u toj njivi nalazi biser. Radi se o tome da mi u svom životu imamo biser. Međutim, neki ljudi ne znaju pronaći taj biser na svojoj njivi. I onda svoju njivu olako prodaju. Ne primijete ono što je lijepo u njihovom životu, ono bogatstvo koje je Bog njima dao. I onda kopiraju druge. Pa postanu kopije, nažalost. To je i problem naše zemlje, da lako rasprodajemo dijelove svoje zemlje, ne znamo to cijeniti“, upozorio je.

Dodao je da se to događa i na osobnoj razini, kad čovjek ne vidi svoje bogatstvo, svoju dragocjenost, svoju ljepotu – onda gleda druge ljude, pa postaje ljubomoran, zavidan. „Bl. Jakov Zadranin nije bio takav. On je znao prepoznati ono što je njemu Bog dao. I bio je jako ponizan. Bio je kuhar. Kažu, dok je kuhao, on se i tada Bogu obraćao, dok je gulio krumpir, povrće, voće, on je molio. Blaženi Jakov Zadranin je male stvari činio na veliki način“, istaknuo je fra Tomislav, rekavši da Bog čovjeka neće pitati je li činio velike stvari, nego koliko je sebe stavio u to što radi.

„Koliko sam stavio svoga srca u ono što radim? Sv. Majka Tereza je rekla: ‘Kad male stvari činiš na veliki način, kao da su velike i staviš cijelo svoje srce i cijeloga sebe u to što radiš, onda Bog učini da u velikim stvarima ostaneš malen, ponizan.’ Onda te velike stvari neće uzoholiti. Takav je bio blaženi Jakov. On je bio velik jer je u svojoj svakodnevnici, malenosti, obične stvari znao činiti s velikim srcem, u svemu što je radio“, poručio je fra Tomislav.

Poručio je da je bl. Jakov bio kuhar u samostanu te da kažu da se bavio teologijom kuhinje, odnosno, uzvišeno, s ljubavlju i božanski živio je i taj posao, zaduženje, u potpunom predanju Gospodinu. „Kažu da je život kao kuhinja. Kao da svatko od nas ima jedan frižider, ali u njemu nije uvijek sve ono što smo zamislili. Najbolji kuhar je onaj koji, kad otvori taj frižider, iz onoga što ima, napravi najbolje što može. To su najbolji kuhari. Kažu da i najbolji umak bude od svih onih namirnica koje ostanu. Tako i u životu. U životu nikad ne ide onako kako si zamislio. Nekad ide, ali često ne ide. Veliki ljudi, blaženi, sveti ljudi su oni koji, kad se nešto dogodi, znaju to iskoristiti i okrenuti na dobro: iz toga kako ti je došlo, iz tih situacija koje su ti se dogodile, učiniti dobro. Iz frižidera kojeg si danas otvorio, da učiniš najbolje, da bude nešto veliko i lijepo. Ti ljudi su čista srca. Božja riječ kaže: ‘Blaženi čistim srcem, oni će Boga gledati.’ Takav je bio blaženi Jakov. On je gledao u nebo, gledao je Boga, ali znao je naći Boga u drugima. Srcem čist je čovjek koji je sretan kad vidi da Bog čini neka velika djela preko drugih ljudi. On je i onda ispunjen, radostan i nahrani se s time. To je blaženstvo, doći do toga“, naglasio je fra Tomislav.

Istaknuo je da kad čovjek otkrije svoj biser, kad otkrije svoje mjesto, svoje poslanje, onda više nije ljubomoran, zavidan. Onda mu je drago da i drugi uspije. „Onda čak uživaš da drugi uspije, onda daš drugima mjesto. Nisi ti na svim mjestima. Postoje ljudi koji žele biti na svim mjestima. Nešto se počne pričati, on sve zna. Ne možeš sve znati. Dopusti malo drugima. Volimo ljude koji znaju dati mjesta drugome. Ako taj netko uvijek sve zna, gdje je tu drugi čovjek? Veliki, dobri, blaženi ljudi našli su svoj biser i uživaju kada pomognu drugima da otkriju svoje bisere. Znajmo i mi naći bisere u svom životu, da bismo ih znali naći u drugima“, potaknuo je propovjednik razmatrajući naviješteno evanđelje koje pokazuje da postoje tri vrste ljudi.

„Prvo, ljudi koji prodaju svoju njivu, koji ne znaju i ne prepoznaju koliko su njihove njive lijepe, koliko im je Bog dao dragocjenosti. Ti ljudi to ne vide. I gledaju samo druge. I ljubomorni su i zavidni. Lijek protiv zavisti je zahvalnost. Kad je čovjek zahvalan, kad zna zahvaliti od srca. Koliko puta u danu zahvalimo za nešto što se kao podrazumijeva – da možeš gledati, hodati, jesti, slušati, nekoga zagrliti? Ljudi koji se bave psihom čovjeka, znanstvenici, psiholozi, kažu da su ljudi koji su zahvalni imuniji i da teže obolijevaju od psihičkih bolesti – ljudi koji žive zahvalno, koji znaju zahvaliti i koji znaju vidjeti ono lijepo, svaki dan. Koji znaju naći svaki dan jedan mali biser. Druga kategorija ljudi su oni koji nađu biser i znaju ga pronaći u svom životu. Muče se, kopaju, trude se i nađu taj biser. Shvaćaju da se treba malo i potruditi.

I treća kategorija ljudi, to je ono dokud trebamo doći. Kad si našao svoj biser, kad si našao koliko si ti lijep, koliko te Bog vidi da si lijep, da onda pomogneš i drugim ljudima da i oni vide svoje bisere. Zapravo, svi smo mi jedni drugima biseri. Čovjek koji mi je dar na mojoj njivi, u mom životu, on je moj biser. Isus je umro da bi nam pokazao da je on taj biser i da bi nam pomogao da na njivi našeg života i života drugih nađemo taj biser“, poručio je provincijal Šanko.

Bl. Jakov Zadranin rođen je u Zadru 1400. godine i svoje redovništvo započeo je upravo u tom franjevačkom samostanu sv. Frane u Zadru. Umro je na glasu svetosti 27. travnja 1496. u južnotalijanskom gradiću u Bittetu, gdje je djelovao 40 godina u franjevačkom samostanu i gdje se do danas nalazi njegovo neraspadnuto tijelo. U Bittetu je 2021. godine bila slavljena Godina bl. Jakova Zadranina povodom 525. godišnjice njegove smrti.

Bl. Jakov je bio pokornik, skroman, samozatajan, poslužitelj subraće i ljudi u potrebi, pomagao je siromasima. Papa Klement XI. odobrio je čašćenje bl. Jakova 1700. godine za cijeli Franjevački red. Papa Lav XIII. dopustio je da se bl. Jakova štuje u Zadarskoj nadbiskupiji. Papa Benedikt XVI. potpisao je 19. prosinca 2009. godine Dekret o junačkom stupnju kršćanskih kreposti bl. Jakova Zadranina.