U korizmenome vremenu, neposredno pred Veliki tjedan i Sveto trodnevlje, u kojemu je središnje otajstvo Kristova vazma osobito važno za svećeničku službu, glavna je tema – nastavljajući razmatrati poticaje teologije, duhovnosti i pastorala sakramenata – bio život prezbitera u svjetlu sakramenta svetoga reda.

Kao podlogu za razgovor izlaganja su iznijeli voditelj Trajne formacije svećenika zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško i njezin koordinator preč. Ivan Lukić.

Razmotreni su važni naglasci iz povijesti Crkve o oblikovanju prezbiterija i njegove početne odlike kolegijalnosti, koja je dobivala razne naglaske u odnosu sadržaja i (etoloških) pojmova ‘prezbiter’ i ‘svećenik’ s konkretnim posljedicama za identitet i življenje zaređenih službenika, posebno se osvrćući na sadašnja pitanja odnosa zajedničkoga svećeništva svih vjernika i ministerijalnoga svećeništva u službi vjerničke zajednice.

U tom su smislu razmotreni stanoviti raskoraci između ideala i stvarnosti kako glede formacije tako i kasnijih životnih okolnosti, a pozornost je pridana: svećeničkoj duhovnosti koja izvire iz poziva i poslanja sa svojim ljepotama i zahtjevnostima; zatim potrebi plodonosnije komunikacije i uzajamne pomoći u poteškoćama; blizini u slojevitim vidicima jačanja zajedništva prezbiterija Nadbiskupije. Trojstvena i kristološka dimenzija istaknute su kao ključne odrednice svećeničkog identiteta, koje daju pravo usmjerenje u spomenutim izazovima te otkrivaju smisao i ljepotu svih obveza i zadaća svećeničke službe.

Na kraju su u razgovoru podijeljena i osobna iskustva koja upozoravaju na opasnosti za razvijanje oduševljenoga svećeničkog služenja.